Habakkuk 3

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 2 Jump to:

1Molitva proroka Habakuka na Šigionotu.

2GOSPODE, čuo sam besjedu tvoju i uplašio sam se! GOSPODE, oživi djelo svoje usred godina, usred godina obznani ga! U gnjevu se prisjeti milosrđa!

3Bog dolazi iz Temana, a Sveti s gore Parana! Sela. Slava njegova prekriva nebesa, a zemlja je puna slave njegove.

4Sjaj mu je kao svjetlost, rogovi izlaze iz ruke njegove; ondje je sakrivena snaga njegova.

5Pred njim ide kuga i užareno ugljevlje prati noge njegove.

6On je stao, i zemlju je izmjerio, on je pogledao, i narode je razmetnuo, i vječne gore su se raspršile, brda trajna su se pognula, putevi njegovi su vječni.

7Vidio sam kušanske šatore u nevolji i zavjese su zadrhtale u zemlji midijanskoj.

8Zar se GOSPODU nisu sviđale rijeke? Je li srdžba tvoja protiv rijeka? Je li gnjev tvoj protiv mora tako da jašeš na svojim konjima i svojim kolima spasenja?

9Lûk svoj si razgolio kako si se zakleo plemenima, baš prema riječi svojoj. Sela. Rijekama si zemlju rasjekao.

10Gore su te vidjele i zadrhtale su, bujice vode su protekle, dubina je izustila svoj glas i uzdigla je na visinu ruku svojih.

11Sunce i mjesec još stoje u obitavalištu svojemu, na svjetlost strijela tvojih odlaze i na sjaj blistavila koplja tvoga.

12Jarosno si po zemlji koračao, srdito si mlatio pogane.

13Izlaziš na spasenje narodu svome, baš na spasenje s pomazanikom svojim; ranjavaš glavara iz kuće opakoga tako da joj otkrivaš temelje do šije. Sela.

14Motkama si svojim proboo glavara sela njegovih; navalili su poput vihora da me rasprše. Radost njihova bila je kao da će potajno proždrijeti siromaha.

15Hodiš po moru s konjima svojim, po nasipu silnih voda.

16Kad sam čuo, utroba se moja zatresla, usne su mi podrhtavale na taj zvuk; trulež mi je u kosti prodrla i drhćem u sebi da mogu počinuti u dan nevolje kada on uzlazi k narodu, on će ih napasti svojim četama.

17Premda smokva neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će rod uskratiti, polja neće donijeti hrane, stada će nestati iz tora i neće u stajama biti krda,

18ipak ću se ja radovati u GOSPODU i veseliti se u Bogu spasenja svojega.

19GOSPOD Bog, moja je snaga i on će učiniti da noge moje budu kao u košute i vodit će me na visine moje. Zborovođi. Na mojim žičanim glazbalima.

← Chapter 2 Jump to: