1 Thessalonians 2

Bosnian

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1I sami znate, braćo, da naš dolazak kod vas nije bio uzaludan.

2Iako smo, kao što znate, ranije trpjeli i bili zlostavljani u Filipima, ipak smo se odvažili u našem Bogu da i vama govorimo Božiju Radosnu vijest u velikoj borbi.

3Doista, naša poruka nije iz zablude, niti nečistoće, niti prijevare,

4nego, kako nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako i govorimo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu, Koji ispituje naša srca.

5Ni tada nismo, kao što znate, došli sa laskavom riječju, niti sa pohlepnom željom. Bog je tome svjedok.

6Nismo tražili slave od ljudi – ni od vas, ni od drugih –

7iako smo se mogli postaviti kao Mesijini poslanici. Ali bili smo među vama blagi, kao brižna majka koja njeguje svoju djecu.

8Tako smo vam, puni ljubavi za vas, htjeli predati ne samo Božiju Radosnu vijest nego i naše živote, jer ste nam bili dragi.

9Sjećate se, braćo, našeg truda i napora: radeći noć i dan da ne budemo na teret nikome od vas, objavili smo vam Božiju Radosnu vijest.

10Svjedoci ste i vi i Bog kako smo se posvećeno, pravedno i besprijekorno ponašali prema vama vjernicima.

11Kao što i znate, svakoga od vas smo kao otac svoju djecu

12podsticali, ohrabrivali i preklinjali da živi dostojno Bogu, Koji vas poziva u Svoje Carstvo i slavu.

13Zbog toga i mi neprestano zahvaljujemo Bogu, jer ste primajući od nas riječ poruke Božije primili, ne riječ ljudsku, nego kakva ona doista i jeste, Riječ Božiju. Ona i djeluje u vama koji vjerujete.

14Postali ste, braćo, sljedbenici Zajednica Božijih u Mesiji Isusu koje su u Judeji, budući da ste i vi isto pretrpjeli od svojih zemljakâ, kao i oni od Jevreja,

15koji su ubili i Gospoda Isusa, i ubijali vjerovjesnike, a nas progonili; oni Bogu ne ugađaju, a protive se svim ljudima,

16jer nam brane da govorimo paganima da se spase, sve da zauvijek dopune mjeru svojih grijeha. Ali srdžba je, napokon, pala na njih.

17A mi, braćo, iako smo nakratko odvojeni od vas – licem, ali ne srcem – sve više smo sa velikom željom čeznuli da vidimo vaše lice.

18Zbog toga smo i htjeli doći kod vas, a ja – Pavle, i više puta, ali nas je spriječio Satana.

19Pa ko će biti naša nada, radost i kruna pohvale pred našim Gospodom Isusom u času Njegovog dolaska, ako ne vi?

20Jer vi ste naša slava i radost!

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →