2 Chronicles 18

Bosnian

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →

1Kada je Jošafat postao bogat i moćan, sprijatelji se sa Ahabom.

2Nakon nekoliko godina pođe Ahabu u Samariju. A Ahab naredi da se za njega i za narod koji ga je pratio zakolje puno ovaca i teladi, pa ga nagovori da pođe na Ramot u Gileadu.

3Tako je Ahab, kralj Izraela, upitao Jošafata, kralja Jude: „Hoćeš li sa mnom poći na Ramot u Gileadu?” A on mu odgovori: „Ja ću biti kao ti, a moj narod poput tvog naroda, i hoću sa tobom poći u boj!”

4No, kralj Izraela Jošafat na to reče: „Ipak danas ispitaj riječ Gospodnju!”

5Tad kralj Izraela skupi vidovnjake, njih četiri stotine, pa ih upita: „Hoćemo li zaratiti i poći na Ramot u Gileadu ili da od toga odustanemo?” A ovi odgovoriše „Pođi, jer će ih Bog predati u kraljeve ruke!”

6A Jošafat upita: „Ima li ovdje kakav Gospodnji vjerovjesnik da i njega upitamo?”

7Na to mu kralj Izraela odgovori: „Ima još jedan čovjek kroz kojeg je moguće ispitati Gospodnju volju, no, ja ga prezirem, jer mi nikad ne predskazuje dobro, nego samo zlo. Radi se o Miheju, Jimlinu sinu!” Ali Jošafat odgovori: „Neka kralj ne govori tako!”

8Tad kralj Izraela pozove sobara i naredi mu: „Brzo dovedi Miheja, sina Jimlina!”

9A kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, sjedili su na svojim prijestoljima, ogrnuti kraljevskim plaštevima. Tako su sjedili na trgu koji je na ulazu kapija Samarije, i svi su vidovnjaci pred njima predskazivali.

10Tako je Sidkija, Kenaanin sin, izradio željezne rogove i vikao: „Ovako zbori Gospod: ‘Ovim ćeš oboriti Aramejce sve dok ih potpuno ne uništiš!’”

11Svi vidovnjaci su proricali isto govoreći: „Pođi u Ramot u Gileadu i imat ćeš uspjeha, Gospod će ga predati u kraljeve ruke!”

12No sobar kojeg su poslali reče: „Gle, vidovnjaci jednoglasno kralju predviđaju dobro. Zato daj da i tvoja riječ ukazuje na dobro kao i riječi svakog od njih, i govori o dobrim stvarima!”

13Ali Mihej mu odgovori: „Tako živ bio Gospod, govorit ću ono što će reći moj Bog!”

14Kada je došao, kralj ga upita: „Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot u Gileadu, ili da od toga odustanemo?” A on reče: „Pođi! Imat ćete uspjeha, jer će ga predati u vaše ruke!”

15Tad kralj odvrati: „Koliko puta ti moram reći da mi govoriš samo istinu u ime Gospodnje?”

16Tad Mihej nastavi: „Vidio sam cijeli Izrael rasijan na gorama, poput ovaca koje nemaju pastira; a Gospod reče: ‘Oni nemaju poglavara, neka se svaki vrati kući u miru!’”

17Tad kralj Izraela vikne Jošafatu: „Zar ti nisam rekao da mi ne predskazuje dobro, nego samo zlo?”

18No, Mihej nastavi govoriti: „Zato čujte riječ Gospodnju! Vidio sam Gospoda kako sjedi na Svome prijestolju, a cijela vojska nebeska je stajala sa Njegove lijeve i desne strane.

19I Gospod upita: ‘Ko će zavesti Ahaba, kralja Izraela, da pođe u boj i da pogine kod Ramota u Gileadu?’ I jedan je govorio ono, a drugi ovo.

20Tad pred Gospoda izađe duh i reče: ‘Ja ću ga zavesti!’ A Gospod upita: ‘Čime?’

21‘Gle, ja ću poći i položiti lažnog duha u usta svih njegovih vidovnjaka!’ Tad Gospod naredi: ‘Zavest ćeš ga i tako ćeš postupiti! Idi i učini tako!’

22I gle, tako je Gospod položio lažljivog duha u usta tvojih vidovnjaka; Gospod je kazao da će te snaći zlo!”

23Tad Sidkija, Kenaanin sin, priđe i ošamari Miheja govoreći: „Sa kojeg je puta skrenuo Gospodnji duh da govori s tobom, a ne sa mnom?”

24A Mihej odvrati: „Gle, vidjet ćeš to onoga dana kada pođeš u unutarnje odaje da se sakriješ!”

25Kralj Izraela potom dade naredbu: „Povedite Miheja i odvedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, kraljevu sinu,

26i prenesite ovako: ‘Ovo naređuje kralj: Bacite ovog čovjeka u tamnicu i držite ga na malo hljeba i vode sve dok se ne vratim u miru!’”

27„Ako se vratiš u miru, onda Gospod nije zborio kroz mene!” odvrati Mihej, a potom vikne: „Čujte to, svi narodi!”

28Tako kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, pođu na Ramot u Gileadu.

29Kralj Izraela poruči Jošafatu: „Ja ću prerušen poći u boj, ali ti obuci svoje haljine!” Tako se kralj Izraela preruši i oni pođu u boj.

30No, kralj Arama svojim zapovjednicima bojnih kola dade naredbu govoreći: „Nemojte se boriti ni sa malim ni sa velikima, nego isključivo sa kraljem Izraela!”

31I desi se, kad su zapovjednici ugledali Jošafatova bojna kola, da stanu vikati: „Eno kralja Izraela! Okružite ga da ga ubijemo!” No Jošafat je vrisnuo, a Gospod mu pomogne, i Bog ih odvede od njega.

32I zapovjednici bojnih kola se okrenuše kada su vidjeli da to nije kralj Izraela.

33No, jedan ratnik nasumice zategne luk i strijela pogodi kralja Izraela u sastavnicu njegovog oklopa. Tad on vikne svome vozaču: „Ranjen sam, okreni kola i izvedi me iz boja!”

34Boj je postajao sve žešći, a kralj Izraela ostade stajati na svojim kolima, naspram Aramejaca, sve do večeri, a smrt ga snađe o zalasku sunca.

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →