bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Ecclesiastes 3
Ecclesiastes 3
Bosnian
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 4 →
1
Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2
Vrijeme rađanja, i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja zasađenog.
3
Vrijeme ubijanja, i vrijeme liječenja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4
Vrijeme plakanja, i vrijeme smijanja, vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5
Vrijeme bacanja kamenja, i vrijeme skupljanja kamenja; vrijeme grljenja, i vrijeme kad se odustaje od grljenja.
6
Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme bacanja.
7
Vrijeme deranja, i vrijeme šivenja; vrijeme šutnje i vrijeme besjede.
8
Vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9
Što ostaje onom što stvara od njegova truda?
10
Ja vidjeh gorku zadaću koju Bog zada sinovima ljudskim da se muče.
11
Izvrsno On sve stvori u svoje vrijeme i vječnost On njima u srca položi – samo čovjek ne može početak ni kraj djela Gospodnjeg sasvim spoznati.
12
Spoznah da ništa nije bolje među njima nego se radovati i dobro činiti dok žive;
13
ali kad čovjek jede i pije i dobro uživa u trudu svome – to je Božiji dar čovjeku.
14
Spoznah da je sve što Gospod čini za vječnost; ništa se ne može dodati tome niti oduzeti; i Bog to načini tako da Ga se plašimo.
15
Što je tu – već je od vremena davnih, i ono što će biti – bijaše još od vremena prošlih; a Bog vraća ono što je vrijeme odnijelo.
16
Vidjeh i drugo pod suncem: na mjestu pravde vlada nepravda, zaista, nepravda je zavladala umjesto pravde!
17
Tad prozborih srcu svome: „Bog će pravedniku suditi kao i bezbožniku; jer On je odredio doba za svaki naum i djelo.”
18
Tad srcu svome rekoh da se sve dešava zbog sinova ljudskih, kako bi ih Bog iskušao i da bi uvidjeli, da su poput zvijeri.
19
Jer usud ljudski i zvjerski su jedno te isto; kako ginu oni tako ginu i one, jednakog su duha, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ništavilo.
20
Svi odlaze na isto mjesto; sve je iz prašine nastalo i sve će se prašini vratiti.
21
Ko zna da li duh ljudski uzlazi, a da li duh zvijeri silazi k zemlji?
22
Tako vidjeh da nema ništa bolje no da se čovjek raduje svojim djelima; jer takva je sudbina ljudska! A ko bi ga doveo do toga da spozna šta će biti poslije njega?
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 4 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12