bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Ezekiel 33
Ezekiel 33
Bosnian
← Chapter 32
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 34 →
1
Dođe mi Gospodnja riječ:
2
„Sine čovječiji, obrati se svome narodu i reci im ovako: Ako pustim mač na neku zemlju, a taj narod izabere čovjeka i postavi ga kao stražara,
3
i ako taj čovjek ugleda mač pa to oglasi rogom,
4
onda će krv svakog čovjeka koji strada od mača biti njegova vlastita krivica – jer čuo je rog i nije mario za upozorenje.
5
Čuo je zvuk roga i nije mario, krivica i krv je na njemu. Spasio bi vlastiti život da je poslušao upozorenje.
6
No, ako stražar vidi mač i ako to ne oglasi rogom da upozori narod, i ako mač udari i ubije bilo kojeg čovjeka, onda će pokositi tog čovjeka po opakosti njegovoj, no, za krv njegovu će odgovarati stražar.”
7
Tako je, sine čovječiji, Ja te postavih kao stražara doma Izraelova. Upozorit ćeš ih kad god primiš Moju riječ.
8
Ako opakim poručim: „O, opaki čovječe, zasigurno ćeš umrijeti”, a ti ga ne upozoriš ne bi li se okanio svojih staza, onda ćeš odgovarati za krv njegovu.
9
No, ako ga upozoriš, ako mu kažeš da se odrekne svojih staza, a on te ne posluša, onda će taj čovjek umrijeti u opakosti svojoj, ali ti ćeš spasiti vlastitu dušu.
10
Sine čovječiji, ovako kaži domu Izraelovu; rekli ste ovako: „Doista, okaljani smo grijesima i prijestupima svojim, zbog njih truhnemo i propadamo. Kako da dalje živimo?”
11
Ti im reci: „Tako mi Moga života” – to je riječ Gospodnja – „nije mi mila smrt opakih, nego kad se grešnik odvrati sa svojih staza i živi – jer zašto da umireš, o, dome Izraelov?”
12
A ti ovako kaži svome narodu, o, sine čovječiji: „Pravednika neće spasiti pravda njegova kada zgriješi, opak čovjek neće propasti zbog opakosti kada se okrene od svojih grijeha, a pravednik neće živjeti od svoga poštenja kada zgriješi.
13
Pravedniku poručujem da će živjeti, no, neće se prisjećati pravednosti njegove ako se u nju uzda a grijeh čini, nego će umrijeti u grijehu svome.”
14
Premda govorim grešniku: „Zasigurno ćeš umrijeti!”, no, ipak, ako se ostavi svoga grijeha i učini ono što je pravedno i pošteno;
15
ako opak čovjek održi obećanje, ako vrati ono što je ukrao, ako krene stazama života ne griješeći – onda će zasigurno živjeti, neće ga snaći smrt.
16
Neće se na njegovu štetu prisjećati nijednog grijeha koji je učinio. Učinio je ono što je pravedno i pošteno, i zato će živjeti.
17
A ipak tvoj narod viče: „Gospodnja staza je nepravedna”, no, njihovi putevi su grješni.
18
Kad se pravednik odvrati od svoje pravde i kada zgriješi, zasigurno će umrijeti zbog toga.
19
A kad se opak čovjek odvrati od svoga grijeha, kad učini ono što je pravedno i pošteno, onda će sigurno kroz to živjeti.
20
A ipak govorite: „Gospodnja staza je nepravedna”. O, dome Izraelov, svakome ću presuditi po njegovim stazama.
21
U dvanaestoj godini našeg izgnanstva, petog dana desetog mjeseca dođe k meni bjegunac iz Jerusalema i reče: „Grad je pao.”
22
No, mene je noć prije njegova dolaska pritiskala Gospodnja ruka, i On je otvorio moja usta u ono vrijeme kada bjegunac dođe, i nisam više bio nijem.
23
Dođe mi Gospodnja riječ:
24
„Čovječiji sine, stanovnici ove pustoši u zemlji Izrael još uvijek govore: ‘Abraham je bio jedan čovjek pa mu je pripala zemlja, mi smo mnogi, stoga zasigurno pripada nama.’
25
Zato im kaži: Ovako veli Gospod Bog: Jedete krvavo meso, prolijevate krv i zagledate idole; da li da vama takvima pripadne zemlja?
26
Mač vam je oslonac, činite gadosti, svaki skrnavi ženu svoga bližnjeg; i vama da pripadne zemlja?
27
Kaži im ovako: Gospod Bog reče: Tako mi Mog života, sigurno će oni u pustarama pasti od mača, a sve one koji su u poljima predat ću kao plijen divljim zvijerima, a oni što se kriju u tvrđama i pećinama stradat će od bolesti.
28
Zemlju ću opustošiti i učiniti pustinjom, slomit ću njenu oholost, a brda Izraela će ostati toliko pusta da tuda niko neće prolaziti.
29
Tad će spoznati da sam Ja Gospod, kad zemlju opustošim i pretvorim u pustinju zbog gadosti koje su činili.
30
A ti, sine čovječiji, narod tvoj koji o tebi govori kraj zidina, kraj vrata svojih kuća, koji jedni drugima, braći svojoj, govore: ‘Dođi da čujemo riječ Gospodnju!’
31
Oni koji tebi prilaze kao narod, koji pred tobom sjedaju, koji čuju šta kažeš ali to ne čine, jer sve rade s pohotnim riječima, jer su srca svoja upravili na dobit.
32
Gle, ti si njima kao čovjek koji pjeva slatke pjesme s divnim glasom, koji valjano udara u žice – oni čuju što govoriš ali tako ne čine.
33
Kada dođe ovo vrijeme – a zasigurno će doći – onda će shvatiti da je među njima bio vjerovjesnik.”
← Chapter 32
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 34 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48