bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Ezra 9
Ezra 9
Bosnian
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 10 →
1
No, nakon što je sve ovo svršeno, meni pristupiše poglavari i rekoše: „Narod Izrael, svećenici i leviti nisu se ogradili od okolnih naroda i njihovih grozota. Nisu se odvojili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca
2
Jer su od njih uzimali žene sebi i svojim sinovima, i tako se sveto sjeme izmiješalo sa narodima zemlje; knezovi i poglavari su bili prvi u ovoj opakosti!”
3
Poderao sam haljine i košulju sa sebe kad sam ovo čuo, počupao kosu i bradu, a potom sam sjeo posve snužden.
4
Kraj mene su se, zbog ovih prijestupa, okupili svi oni koji se boje riječi Boga Izraela. A ja sam sjedio snužden sve do večernje žrtve.
5
No, ustao sam od svoje sramote, zbog koje sam rastrgao haljine i košulju, kada je došlo vrijeme za večernju žrtvu, i potom sam pao na koljena i pružio ruke Gospodu, mome Bogu.
6
Ovako sam molio: „Bože, sramim se i strah me uopće upraviti lice k tebi, Bože moj, naši grijesi su prerasli preko naših glava, naša krivnja je toliko ogromna da doseže do samih nebesa!
7
U velikom smo grijehu od dana naših očeva pa sve do danas, i zbog naših grijeha smo mi sami, kraljevi naši i svećenici, pali u ruke neznaboških kraljeva; zbog njih smo stradali od mača, ropstva, pljačke i sramote, kako je i danas.
8
A sada nam je Gospod, Bog naš, dao tren milosti jer je pustio da mi koji smo preostali izmaknemo i dao nam je dom na Svome svetom mjestu, i tako nam zbog Gospoda zablistaše oči, i On nas malo ohrabri u našoj službi.”
9
„Doista, sluge smo, ali nas Gospod nije napustio u našoj službi, nego nam je priklonio milost perzijskih careva, koji nam dadoše malo života i slobode da nanovo izgradimo Hram našeg Boga i da podignemo njegove ruševine; tako nam dadoše utočište u Judeji i Jerusalemu.
10
A šta možemo reći nakon svega ovoga, Bože naš? Jer mi smo se okrenuli od Tvojih zapovijedi
11
koje si dao kroz Svoje sluge, vjerovjesnike, govoreći: ‘Ova zemlja u koju dolazite kako biste je zaposjeli je nečista zemlja, zbog nečisti naroda koji u njoj žive, zbog njihovih grozota i prijestupa, kojim su je ispunili od jednog kraja do drugoga.
12
Zato nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene, a nemojte ni njihove kćeri uzimati vašim sinovima. Ne tražite njihova dobra i koristi da budete silni u zemlji i da uživate dobru zemlje i to ostavljate vašoj djeci, za sva vremena.’
13
I nakon svega što nas je snašlo zbog naših zlodjela i naše silne krivnje, nakon svega toga si nam se smilovao više no što zaslužujemo, jer si doista Bog, i dao si da nas ovoliko izmakne!
14
Zar sada da ponovo kršimo Tvoje zapovijedi i da se sprijateljimo sa ovim gadnim narodima? Zar se ne bi razgnjevio zbog nas do našeg potpunog uništenja, da nijedan od nas ne ostane?
15
Pravedan si, o Gospode, Bože Izraela; jer mi smo oni koji su preostali i izbjegli, kako je i dan danas. Gle, krivi smo pred Tvojim licem, i zato ne možemo stajati pred Tobom!”
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10