Haggai 2

Bosnian

← Chapter 1 Jump to:

1Dvadeset prvog dana sedmog mjeseca Gospodnja riječ dođe vjerovjesniku Hagaju:

2Obrati se Zerubabelu, Šealtijevu sinu, namjesniku Judeje, visokom svećeniku Jošui, sinu Josadakovu, i preostalom narodu. Upitaj ih:

3„Ko je među vama ostao da se sjeća nekadašnje slave ovog doma? A kako izgleda sada? Zar vam se ne čini kao ništarija?

4Ali budi hrabar, Zerubabele”, tako veli Gospod. „Okrijepi se Jošua, sine Josadakov, visoki svećeniče. Ostanite jaki, svi vi preostali naroda ove zemlje i radite.” To je riječ Gospodnja. „Jer Ja sam uz vas”, tako kaza Gospod Svesilni.

5„Ovo sam vam obećao kad ste izlazili iz Egipta, i Moj duh ostaje kraj vas, ne plašite se.”

6Evo šta reče Gospod Svesilni: „Uskoro ću ponovo zatresti nebesa i zemlju, mora i suho kopno.

7Strest ću sve narode, a ono što priželjkuju svi narodi će doći i ispuniti ovaj dom slavom”, tako kaza Gospod Svesilni.

8„Srebro je Moje, a zlato pripada Meni”, tako kaza Gospod Svesilni.

9„Slava ovog doma će biti veća od slave prijašnjeg hrama”, tako reče Gospod Svesilni. „I na ovom mjestu ću dati mir”, to je riječ Gospoda Svesilnog.

10Dvadeset četvrtog dana devetog mjeseca, druge godine Darija, Gospodnja riječ dođe vjerovjesniku Hagaju:

11Ovako kaza Gospod Svesilni: „Upitajte svećenike šta zakon kaže:

12Ako neko nosi posvećeno meso u džepu svojih haljina i taj džep dotakne komad hljeba ili čorbe, nešto vina, maslinovog ulja ili druge hrane, posveti li se onda i to što je dotaknuto?” Svećenik odvrati: „Ne.”

13Tad Hagaj reče: „A ako kakav čovjek koji se onečistio jer je dotakao leš uzme neku od ovih stvari – hoće li i one biti nečiste?” Svećenik odvrati: „Hoće, i one će postati nečiste.”

14Tad Hagaj nastavi: „Tako je i sa ovim narodom i kraljevstvom koje gledam”, to je riječ Gospodnja. „Sve što učine i sve što prinesu je nečisto.”

15„A od ovog dana dobro razmislite – sjetite se kako je bilo prije no što je jedan kamen postavljen na drugi u Gospodnjem hramu.

16Kad bi ko imao dvadeset mjerica, bilo ih je deset. Ako bi ko otišao zahvatiti pedeset mjera vina, bilo bi samo dvadeset.

17Zato sam sav trud vaših ruku udario ledom, dao da memli i buđi, ali ipak Mi se niste vratili”, tako kaza Gospod.

18„Od ovoga dana – od dvadeset i četvrtog dana devetog mjeseca – dobro se prisjećajte onoga dana kad je udaren temelj Gospodnjem hramu. Dobro razmislite:

19Da li je ostalo sjemena u hambarima? Gle, još nije rodila loza, smokva, nar ili maslina. Od danas ću vas blagosloviti.”

20Gospodnja riječ po drugi put dođe Hagaju dvadeset i četvrtog dana mjeseca:

21„Reci Zerubabelu, namjesniku judejskom, da ću iznova potresti zemlju i nebesa.

22Izvrnut ću kraljevska prijestolja i razoriti silu tuđih kraljevstava. Razbacat ću kola i kočijaše; konji i konjanici će pasti, svakog će pokositi mač brata njegova.

23Tog dana ću tebe učiniti pečatnjakom Mojim, jer sam te izabrao.” Tako reče Gospod Svesilni.

← Chapter 1 Jump to: