Hebrews 7

Bosnian

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →

1Jer taj „Melkisedek, car Salema, svećenik najuzvišenijeg Boga, što je izašao ususret Abrahamu koji se vraćao sa poraza careva i blagoslovio ga”,

2i kome je Abraham odijelio „desetinu od svega”. Njegovo ime u prijevodu najprije znači „Car pravednosti”, a zatim i „Car Salema”, što znači „Car mira”.

3On, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, čiji dani nemaju početak, a život nema kraja, sličan je Sinu Božijem i ostaje svećenik zauvijek.

4Sad pogledajte kako je velik Taj Kome je Abraham, praotac, dao desetinu od najboljeg plijena.

5A i oni od sinova Levijevih, koji primaju svećeničku službu, imaju zapovijed po Zakonu da sakupljaju desetinu od naroda, to jest, od svoje braće, iako su i oni potomci Abrahamovi.

6Ali On, Koji ne potječe od njih, primio je desetinu od Abrahama i blagoslovio nosioca obećanja!

7I posve je neupitno da veći blagosilja manjeg.

8Osim toga, ovdje desetinu primaju smrtnici, a tamo jedan za kojeg se svjedoči da živi.

9I takoreći, po Abrahamu je desetinu dao i Levi, koji sada prima desetinu,

10jer je još bio u krilu svoga oca kada mu je ususret izašao Melkisedek.

11Dakle, da je savršenstvo ostvareno po levitskom svećenstvu – jer je narod na osnovu njega primio Zakon – kakva bi onda bila potreba da ustaje drugi svećenik po redu Melkisedekovom i da ne bude imenovan po redu Aronovom?

12Ako se, dakle, mijenja svećenstvo, nužno se mijenja i Zakon.

13Doista, Onaj o Kome je ovdje riječ, pripadao je drugom plemenu, od kojeg niko nije bio u službi žrtvenika.

14Očito je, naime, da naš Gospod potječe od Jude, a za Njegovo pleme Mojsije nije rekao ništa vezano za svećenike.

15To je još očitije ako ustaje drugi svećenik, „sličan Melkisedeku”,

16koji to nije postao po Zakonu i ljudskoj odredbi, nego po snazi beskrajnog života.

17Doista, o Njemu se svjedoči: „Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovom.”

18Tako se ukida prijašnja odredba, zbog njene slabosti i beskorisnosti –

19jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva – i uvodi se bolja nada po kojoj se približavamo Bogu.

20I to se nije dogodilo bez zakletve. Jer oni su postali svećenici bez zakletve,

21a Ovaj sa zakletvom Onoga Koji Mu je rekao: „Gospod se zakleo i neće požaliti: Ti si svećenik zauvijek!”

22Zato je Isus postao jamac boljeg Saveza.

23Osim toga, mnogi su postali svećenici, jer ih je smrt sprečavala da ostanu trajno,

24a budući da On ostaje zauvijek, Njegova je svećenička služba neprolazna.

25Zbog toga i može zauvijek spasavati one koji po Njemu dolaze Bogu, jer uvijek živi da za njih posreduje.

26Doista, takav nam je visoki svećenik i trebao – svet, nedužan, neokaljan, odvojen od grešnikâ i uzvišeniji od Nebesâ –

27koji ne treba, kao ostali visoki svećenici, svakog dana prinositi žrtve, najprije za svoje grijehe, a onda i za grijehe naroda. On je to učinio jednom kada je prinio samog Sebe.

28Zakon, naime, za visoke svećenike postavlja ljude koji imaju slabosti, dok riječ zakletve – koja je poslije Zakona – postavlja Sina, zauvijek savršenog.

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →