bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Joshua 14
Joshua 14
Bosnian
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 15 →
1
Ovo Izraelovi sinovi dobiše kao baštinu u zemlji Kanaan, ono što su im razdijelili Eleazar, Jošua, sin Nunov, i poglavari sinova Izraelovih.
2
Razdijeliše žrijebom onako kako je Gospod kroz Mojsija poručio, između devet plemena i polovine desetog plemena.
3
Dvama plemenima i jednoj polovici desetog plemena Mojsije je dodijelio baštinu s onu stranu Jordana, ali Levitima ne dade baštine među njima.
4
Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. No Levitima ne dodijeliše zemlje, nego samo gradove u kojima mogu živjeti i pašnjake za stoku njihovu.
5
Onako kako je Gospod zapovjedio Mojsiju tako sinovi Izraelovi postupiše i podijeliše zemlju.
6
Tad Judini sinovi stupiše pred Jošuu u Gilgalu, i Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reče: „Ti znaš šta je Gospod Mojsiju, čovjeku Božijem, o meni i tebi kazao u Kadeš Barnei.
7
Bilo mi je četrdeset godina kada me Mojsije, sluga Gospodnji, poslao iz Kadeš Barne da zemlju izvidim i ja mu dadoh izvještaj po srcu svome.
8
No braća moja, koja sa mnom krenuše, narodu srce prestrašiše, a ja sam u potpunosti slijedio Gospoda, Boga svoga.
9
Toga mi se dana Mojsije zakle govoreći: ‘Zemlja na koju si kročio pripast će tebi i djeci tvojoj kao baština zauvijek, jer si Gospoda, Boga moga, posve slijedio!’
10
I gle sada, Gospod me ostavio u životu onako kako mi je i obećao. Prošlo je četrdeset i pet godina od trena kada je Gospod uputio ove riječi Mojsiju, kad je Izrael po pustinji lutao. I gle, sada imam osamdeset i pet godina,
11
i danas sam snažan kao što sam bio onoga dana kada me Mojsije poslao; kakva mi je snaga tada bila, takva je i danas, da boj vodim i da dolazim i odlazim.
12
Sada mi predaj ovo gorje o kojem je Gospod govorio onoga dana, jer i ti si toga dan počuo da su Anakovci na njemu stanovali i da su imali velike i utvrđene gradove na njemu. Možda će Gospod biti uz mene da ih otjeram, onako kako je Gospod govorio!”
13
Tad ga Jošua blagoslovi i predade Hebron kao baštinu Kalebu, sinu Jefuneovom.
14
Tako Hebron postade baština Kaleba, sina Jefuneovog, Kenižanina, i tako je do dana današnjeg, jer je Gospoda, Boga Izraela, u potpunosti slijedio.
15
Ali Hebron se prije zvao grad Arbe. A Arba je bio najveći čovjek među Anakovcima. Potom se zemlja odmori od rata.
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24