Mark 8

Bosnian

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →

1U to se vrijeme opet okupi puno svijeta, a nije se imalo šta jesti. Isus pozove učenike i rekne im:

2„Žao mi je tih ljudi. Već su tri dana ovdje sa mnom i nemaju više šta jesti.

3Ako ih pošaljem gladne kućama, malaksat će na putu. Neki su došli izdaleka.”

4„Pa kako da im u ovoj pustoši nabavimo hrane?”, pitaju učenici.

5„Koliko hljebova imate?”, upita ih Isus. „Sedam”, odgovore

6Nato on reče narodu da posjeda po zemlji. Zatim uzme sedam hljebova, zahvali, razlomi ih i dadne svojim učenicima da posluže. A učenici ih podijele narodu.

7Nađe se i nekoliko ribica. Isus ih blagoslovi a zatim dade da i njih podijele.

8Svi se nasitiše, a potom pokupiše sedam košara preostalih komadića.

9Tu je bilo oko četiri hiljade ljudi. On ih pusti kući.

10Odmah zatim uđe s učenicima u lađicu i doplovi u okolinu Dalmanute.

11I dođu farizeji da s njime raspravljaju. Tražili su od njega da im pokaže znak s neba da bi ga iskušali.

12Kad je to čuo, on uzdahnu i reče: „Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista vam kažem, ovome se naraštaju neće dati znak.”

13Zatim se vrati u lađicu, ostavi ih i otplovi na drugu obalu.

14Učenici su zaboravili ponijeti hljeba. U lađici su imali samo jedan hljeb.

15Isus ih opomene: „Čuvajte se farizejskoga kvasca i kvasca Herodova.”

16„Nemamo hljeba”, govorili su međusobno.

17Isus je čuo o čemu govore. Zato reče: „Zašto govorite o tome da nemate hljeba? Zar još niste razumjeli, zar ne shvaćate? Zar su vam srca otvrdnula?

18Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete! Zar se ne sjećate?

19A onih pet hiljada ljudi koje sam nahranio razlomivši pet hljebova? Koliko ste punih košara ostataka skupili?” „Dvanaest”, odgovore.

20„A koliko je košara preostalo od sedam hljebova na četiri hiljade ljudi?” „Sedam”, rekoše.

21„Pa zar još ne razumijete?”, upita ih.

22Kad stigoše u Betsaidu, dovedoše mu slijepca i zamoliše ga da ga dotakne.

23Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči a onda na njih stavi ruke. „Vidiš li šta?”, upita ga.

24Čovjek podiže pogled. „Vidim ljude”, reče, „ali nejasno, poput stabala koja hodaju!”

25Tada mu Isus ponovo stavi ruke na oči i čovjeku se potpuno vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno.

26Isus ga pošalje kući. „Ne ulazi u selo”, reče mu. Put u Jerusalem 8:27 – 10:52

27Isus i njegovi učenici krenu u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: „Šta govore ljudi, ko sam ja?”

28„Neki misle da si Ivan Potapatelj”, odgovore učenici, „drugi kažu da si Ilija, a neki da si jedan od vjerovjesnika.”

29On ih upita: „A za koga me vi smatrate?” Kefa odgovori: „Ti si Mesija – Pomazanik Božiji!”

30Isus im zabrani da ikome o njemu govore.

31Zatim im počne objašnjavati kako će Sin Čovječiji morati mnogo propatiti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i poslije tri dana oživjeti.

32Govorio im je o tome sasvim otvoreno. Kefa ga tada povede ustranu i stane od toga odvraćati.

33Isus se okrenu, pogleda učenike, pa strogo ukori Kefu: „Odstupi od mene, Đavole! Tvoje misli nisu Božije, nego razmišljaš kao čovjek!”

34Tada pozove učenike i narod. „Ako ko od vas želi biti mojim sljedbenikom”, reče im, „mora se odreći samog sebe, uzeti svoj krst i slijediti me.

35Nastojite li spasiti svoj život, izgubit ćete ga. A ko izgubi svoj život zbog mene i Radosne vijesti, spasit će ga.

36Kakva korist da čovjek stekne i sav svijet ako izgubi svoj život!

37Šta može čovjek dati u zamjenu za svoj život?

38Ko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim svijetom, njega će se i Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojega Oca, sa svetim anđelima.”

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →