Revelation 18

Bosnian

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →

1Poslije toga, vidio sam kako jedan drugi anđeo silazi s Neba sa velikom moći. Zemlja je bila osvijetljena njegovim sjajem.

2Vikao je jakim glasom: „Pade, pade veliki Babilon (bludnica) i postade boravište zlih duhova, stanište za svakog nečistog duha, stanište za svaku nečistu pticu, stanište za svaku nečistu i odvratnu životinju,

3jer su se svi narodi opili od vina srdžbe njene bludnosti; zemaljski carevi s njom su bludničili, a zemaljski trgovci su se obogatili od njene velike raskoši.”

4Zatim sam sa Neba začuo i drugi glas kako govori: „Izađi iz nje, moj narode, da ne postaneš sudionikom njenih grijeha, i da ne primiš njena zla,

5jer njeni su grijesi dosegli do Neba i Bog se sjetio njene nepravednosti.

6Vratite joj istom mjerom, i još dvostruko prema njenim djelima! U čašu koju je ona napunila, napunite joj dvostruko!

7Koliko se hvalila svojom raskoši, toliko joj zadajte muke i jada, jer u svom srcu govori: Sjedim kao carica i nisam udovica, a jada nikad neću osjetiti!

8Zato će je u jednom danu snaći zla: smrt, jad i glad, i bit će spaljena vatrom, jer je silan Gospod Bog Koji joj presudi!”

9Zemaljski vladari, koji su s njom bludničili i živjeli u raskoši, plakat će i naricati nad njom kad vide dim njene paljevine.

10Stajat će podaleko, iz straha od njene muke, i jaukati: „Jao, jao, grade veliki, Babilone grade moćni! U jednom času dođe osuda tebi!”

11Zemaljski trgovci plaču i žale nad njom, jer im više niko ne kupuje robu:

12robu od zlata, od srebra, od dragog kamenja i biserja, od finog lana, od grimiza, od svile, od skrleta, od svakovrsnog mirisnog drveta; svakakvih predmeta od bjelokosti, svakakvih predmeta od skupocjenog drveta, od mjedi, od željeza, od mermera;

13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni finog brašna, ni pšenice, ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni robova, ni živih ljudi.

14„Voće za kojim je čeznula tvoja duša, otišlo je od tebe, i sva raskoš i blještavilo ti propade, i više ga nikada neće biti!”

15Trgovci svim tim stvarima, što su se na njoj obogatili, stajat će podaleko iz straha od njene muke, plačući i naričući:

16„Jao, jao, grade veliki, obučen u fini lan, u grimiz i skrlet, okićen zlatom, dragim kamenjem i biserjem!

17U jednom času propade tako veliko bogatstvo!” Svi kormilari, svi koji plove na razna mjesta, pomorci i svi koji rade na moru, stoje podaleko

18i jauču, gledajući dim njene paljevine: „Ima li grada kao što je ovaj veliki grad?”

19Posipali su svoje glave prašinom te u plaču i naricanju vikali: „Jao, jao, velikog li grada! U tebi se bogatstvom tvojim obogatiše svi što svojim lađama plove morima! U jednom času postade pust!”

20Raduj se nad njom, Nebo, sveti, poslanici i vjerovjesnici, jer je Bog pokazao vama pravdu, kad je nju osudio!

21Zatim jedan snažan anđeo podigne kamen, sličan velikom mlinskom kamenu, i baci ga u more govoreći: „Tako će iznenadnom propašću biti srušen veliki grad Babilon, i nikad ga više neće biti!”

22„Glas harfista, pjevača, svirača i trubača više se u tebi neće čuti! U tebi se više nikad neće naći majstori bilo kojeg zanata! Zvuk mlina se u tebi više nikad neće čuti!

23Svjetlost svjetiljke u tebi više nikad neće sijati! Glas mladoženje i mlade se u tebi više nikad neće čuti! Tvoji trgovci bili su veliki na zemlji i tvojim vračanjem zavedeni su svi narodi.

24U tebi se našla krv vjerovjesnika i svetih i svih ubijenih na zemlji.”

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →