Ruth 2

Bosnian

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1A Noemi je poznavala rođaka svoga muža, izuzetno uglednog čovjeka iz roda Elimelekova; zvao se Boaz.

2Ali je Ruta, moapkinja, molila Noemi: „Pusti me da odem u polje i da pobirem klasje kod onoga koji će mi se smilovati!” Tad joj ona odvrati: „Idi, kćeri moja!”

3Tako ona ode, i počne ubirati klasje iza žetelaca. No desi se da je taj dio polja pripadao Boazu, iz roda Elimelekova.

4I gle, Boaz dođe iz Betlehema pa reče žeteocima: „Gospod s vama!” A oni mu odgovore: „Neka te Gospod blagoslovi!”

5I Boaz upita mladića koji je nadgledao žeteoce: „Čija je ona djevojka?”

6A mladić koji je nadgledao žeteoce odgovori: „To je moapska djevojka koja se sa Noemi vratila iz moapskog područja,”

7i pitala: „Hoćete li me pustiti da pabirčim i skupljam klasje između snopova za žeteocima!” I došla je, i od jutra do sada ostala; i tek je malo predahnula.

8Tad Boaz reče Ruti: „Čuj kćeri, nemoj ići na druga polja da pabirčiš. Nemoj ići odavde, i ostani uz moje djevojke.

9Usredotoči svoj pogled na ovo polje, idi za njima tamo gdje žanju! A slugama sam zapovjedio da te niko ne dira. I ako ožedniš, otiđi ka vrčevima i tamo pij od onoga što sluge zahvaćaju!”

10A ona padne ničice pred njim, nakloni se sve do zemlje i reče: „Zašto sam našla milost u tvojim očima i zašto se o meni toliko brineš kada sam samo tuđinka?”

11I Boaz joj odgovori: „Sve su mi ispripovijedali, sve ono što si učinila svekrvi iza smrti tvoga muža, kako si napustila oca, majku i svoj zavičaj, i kako si došla narodu koji nisi prije poznavala.

12Neka te Gospod nagradi, neka te Gospod, Bog Izraela, nagradi, On, ispod čijih krila tražiš utočište.”

13A ona na to reče: „Gospodaru, smilovao si mi se. Ti si me utješio i lijepo progovorio sa svojom služavkom, iako ti čak nisam ni sluškinja!”

14I za vrijeme ručka joj Boaz reče: „Dođi i pojedi zalogaj hljeba, umoči ga u ovo sirće!” I ona sjedne do žeteoca. No, on joj dade prženih zrna. Ona je jela, zasitila se, i još je ostalo iza nje.

15I kad je ustala da ponovo pabirči klasje, naredi Boaz slugama svojim: „Pustite je neka pabirči među snopovima, i neka je niko ne dira!

16I ponešto izvucite iz snopova i ostavite njoj da kupi, i nemojte je koriti!”

17Tako je pabirčila na polju sve do večeri, i kad je izmlatila sve što je pokupila, bijaše otprilike jedna efa ječma.

18I ona pokupi ječam pa ga odnese u grad; i njena svekrva je vidjela šta je nakupila, a uz to joj je dala i ono što je ostalo iza nje pošto se zasitila.

19I svekrva je upita: „Gdje si danas pabirčila? Neka je blagoslovljen onaj koji se o tebi pobrinuo!” Tad ispriča svekrvi kod koga je radila govoreći: „Čovjek kod kojeg sam danas radila zove se Boaz!”

20A njena svekrva odvrati: „Neka ga blagoslovi Gospod, njega, koji svoju milost nije uskratio živim, a ni mrtvima!” I Noemi joj ispriča: „Taj čovjek nam je u rodu, on je jedan od naših skrbnika.”

21A Ruta, moapkinja, nastavi govoriti: „I ovo mi je kazao: ‘Ostani sa mojim slugama, sve dok ne završe sa cijelom žetvom!’”

22A Noemi nastavi govoriti svojoj snahi Ruti: „Kćeri moja, dobro je ako se držiš uz djevojke i ako te na drugoj njivi ne diraju!”

23Tako je ona ostala uz Boazove djevojke sve dok se nije završila žetva pšenice i ječma. I živjela je sa svojom svekrvom.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →