Zechariah 4

Bosnian

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1Potom anđeo koji je ranije razgovarao sa mnom ponovo dođe, i probudi me kao čovjeka koji se budi iza sna.

2Tad me upita: „Šta vidiš?” A ja odgovorim: „Gle, vidim zlatni svijećnjak, a na vrhu posudu, sa sedam svijeća, i sedam lijevaka na svakoj svjetiljci s vrha.

3A kraj njega vidim masline, jednu s desne strane posudice, a drugu s lijeve.”

4Tad se obratim anđelu koji je razgovarao sa mnom: „Šta je ovo, gospodaru?”

5A anđeo koji je razgovarao sa mnom odvrati: „Zar ne znaš šta je ovo?” A ja rekoh: „Doista ne znam, gospodaru”.

6Tad on nastavi govoriti: „To je riječ Gospodnja upućena Zerubabelu: ‘Ne silom, niti snagom, već duhom Mojim’, tako kaza Gospod nad vojskama.

7Šta si ti, o, silna goro? Pred Zerubabelom ćeš postati ravnica. On će prinijeti posljednji kamen uz uzvike: ‘Hvala! Hvala njemu!’”

8Zatim mi dođe Gospodnja riječ:

9„Zerubabelove ruke su udarile temelj ovom domu; one će ga i dovršiti. Tad ćeš spoznati da me Gospod nad vojskama poslao vama.

10Jer će se radovati ko god je prezreo dan malih početaka, i vidjet će olovni visak u ruci Zerubabelovoj. Ovih sedam – to su oči Gospodnje razasute zemljom cijelom.”

11A ja upitam: „Kakve su ovo masline zdesna i slijeva od svijećnjaka?”

12I upitam ga po drugi put i kažem: „Šta su ove dvije grane masline koje su kraj zlatnih cijevi iz kojih teče zlatno ulje?”

13On me upita: „Znaš li šta je ovo?” A ja odvratim: „Ne znam, gospodaru.”

14Tad on reče: „To su dva pomazanika koji stoje pokraj Gospodara cijele zemlje.”

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →