Zephaniah 2

Bosnian

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Dođi, skupi se ovamo, narode sramotni,

2prije no što se ostvari sud, i taj dan prođe kao pljeva koju vjetar raznosi, prije no što vas snađe Gospodnji gnjev užareni, prije no što vas snađe dan Gospodnje srdžbe.

3Tražite Gospoda, svi vi skromni ljudi zemlje, vi koji činite šta On naređuje. Tražite pravdu, budite ponizni, jer možda će vas skloniti na dan Gospodnjeg gnjeva.

4Napustit će Gazu, a od Aškelona će ostati ruševine. U podne će isprazniti Ašdod, a Ekron će biti iskorijenjen.

5Teško onima koji žive kraj mora, tebi, narode kretski, Gospodnja riječ je protiv vas, Kanaane, i zemljo filistejska. On reče: „Uništit ću vas, i niko neće ostati.”

6Priobalnu zemlju će preobraziti u pašnjake, bit će bunara za pastire, i torova za stada.

7Ta zemlja će pripasti ostatku naroda judejskog, tamo će se napasati. Navečer će lijegati, u kućama Aškelona. Gospod Bog će brinuti za njih, vratit će blagostanje njihovo.

8„Čuo sam uvrede moapske, i sva prozivanja Amonaca, njih koji su vrijeđali narod moj, i prijetili njihovoj zemlji.

9Zato će, sigurno je kao što živim;” tako kaza Gospod Svesilni, Bog Izraela, „Moab snaći isto kao Sodomu, a Amonce ono što bi s Gomorom; bit će to mjesto puno koprive i provalija soli, pustoš vječita. Oni preostali iz Moga naroda će ih popljačkati, oni preživjeli će naslijediti zemlju.

10Tako ću im vratiti za ponos njihov, zato što su vrijeđali i prozivali, narod Gospoda Svesilnog.”

11Gospod će biti strašan, kad iskorijeni sve bogove zemlje. Daleki narodi će Mu se klanjati, svaki u zemlji svojoj.

12„A vas, Kušite, ću pokositi mačem svojim.”

13Pružit će Svoju ruku na sjever, i razorit će Asiriju, ostaviti Ninivu posve poharanu, suhu kao pustinju.

14Tamo će se odmarati stada i krda, životinje svakojake. Sova pustinjska i ćuk, gnijezdit će se na njenim stupovima, na pragovima će ostati ulomci, i goli stupovi od kedra.

15To je taj grad pijančenja, koji je sigurno živio. Onaj koji je sebi govorio: „Ja sam jedini, nema mi ravnog.” Ah, kakva li je ruševina sada, brlog divljih zvijeri! Svim putnicima podsmijeh, njima što odmahuju rukama u prolazu.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →