1 Kings 2

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1A dani Davidovi približili su se tome da on treba umrijeti pa je on naložio svome sinu Salomonu, govoreći:

2“Ja idem na put kojim ide sve na zemlji. Stoga ti budi jak i pokaži se čovjekom!

3Drži naloge GOSPODA, Boga svojega, hodi njegovim putevima, drži se njegovih odredba i njegovih zapovijedi i njegovih prosudba i njegovih zavjeta, kao što je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspijevao u svemu što činiš i kamo god se okreneš;

4da bi GOSPOD nastavljao svoju riječ koji je izrekao glede mene govoreći: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, hodeći preda mnom u istini svim srcem svojim i svom dušom svojom’, rekao je: ‘Neće ti ponestati čovjeka na prijestolju Izraelovu.’

5Štoviše i ti sâm znaš što mi je učinio Joab, sin Zerujin, i što je učinio dvojici zapovjednika vojski Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je pogubio i prolio u miru krv rata te je natopio krvlju rata svoj pojas koji mu je bio oko bokova i svoju obuću koja mu je bila na nogama.

6Postupi stoga po svojoj mudrosti i nemoj dopustiti da mu sijeda glava u miru siđe u grob.

7A sinovima Barzilaja Gileadovca iskaži dobrotu, i neka oni budu od onih koji jedu za tvojim stolom; jer su oni tako došli k meni kad sam bježao zbog Abšaloma, brata tvoga.

8A, evo, pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me je proklinjao mučnim kletvama u dan kad sam išao u Mahanaim. Ali je on sišao da me susretne na Jordanu i zakleo sam mu se GOSPODOM govoreći: ‘Neću te pogubiti mačem.’

9Stoga ga sada nemoj ostaviti nekažnjena, jer ti si čovjek mudar, i znaš što mu moraš učiniti da mu sijedu glavu s krvlju u grob oboriš.”

10Tako je David usnuo kod očeva svojih te je bio pokopan u Davidovu gradu.

11A dana u kojima je David kraljevao nad Izraelom bilo je četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

12Onda je Salomon sjeo na prijestolje Davida, oca svoga, i njegovo se kraljevstvo jako učvrstilo.

13A Adonija, sin Hagitin, došao je k Batšebi, majci Salomonovoj. Nato ga je ona upitala: “Dolaziš li miroljubivo?” A on je odgovorio: “Miroljubivo.”

14On je još rekao: “Moram ti nešto reći.” A ona je rekla: “Reci.”

15Nato je on rekao: “Ti znaš da je kraljevstvo bilo moje i da je sav Izrael na mene upravio lice svoje da ću ja kraljevati. Ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo je mome bratu, jer je njegovo bilo od GOSPODA.

16I sada ja te molim jednu molbu, nemoj me odbiti.” Nato mu je ona rekla: “Reci.”

17A on je rekao: “Reci, molim te, kralju Salomonu, (jer tebi neće reći ne), neka mi podari Abišagu Šunamku za ženu!”

18I Batšeba je rekla: “Dobro. Ja ću reći kralju za tebe.”

19Stoga je Batšeba otišla kralju Salomonu da mu kaže za Adoniju. A kralj je ustao i pošao joj u susret te joj se poklonio pa sjeo na prijestolje svoje i zadao da se postavi stolac za kraljevu majku; i ona mu je sjela s desne strane.

20Tada mu je ona rekla: “Ja imam jednu malu molbu za tebe, molim te, nemoj mi reći ne.” Nato joj je kralj rekao: “Traži, majko, jer ti neću reći ne.”

21A ona je rekla: “Neka se Abišaga Šunamka podari tvome bratu Adoniji za ženu.”

22Nato je kralj Salomon odgovorio i rekao svojoj majci: “Pa zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži i kraljevstvo za njega! Jer je on moj stariji brat; baš i za njega i za svećenika Abijatara i za Joaba, sina Zerujina!”

23Tada se kralj Salomon zakleo GOSPODOM govoreći: “Neka mi Bog učini tako i još više ako Adonija nije te riječi izrekao protiv svoga vlastitog života!

24Stoga sada, tako mi života GOSPODNJEG, koji me je utvrdio i posjeo me na prijestolje oca moga Davida i koji mi je napravio dom kako je obećao: Adonija će danas biti pogubljen.”

25I kralj Salomon je poslao nalog po ruci Benaje, sina Jehojadina; i on je navalio na njega tako da je onaj poginuo.

26Zatim je kralj rekao svećeniku Abijataru: “Idi u Anatot, na svoja polja. Jer si zavrijedio smrt, ali te neću pogubiti u ovo vrijeme zato što si nosio Kovčeg Gospodina BOGA pred Davidom ocem mojim i zato što si bio tlačen u svemu u čemu je i moj otac bio tlačen.”

27Tako je Salomon svrgnuo Abijatara od toga da bude svećenik GOSPODNJI da bi ispunio riječ GOSPODNJU koju je on izrekao u vezi doma Elijeva u Šilu.

28Zatim su vijesti stigle do Joaba: jer se Joab okrenuo za Adoniju, premda se nije okrenuo za Abšaloma. Tada je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI pa se uhvatio za rogove žrtvenika.

29I bilo je dojavljeno kralju Salomonu da je Joab pobjegao u Šator GOSPODNJI: “Pa evo ga pokraj žrtvenika.” Tada je Salomon poslao Benaju, sina Jehojadina govoreći: “Idi i navali na njega!”

30I Benaja je došao u Šator GOSPODNJI i rekao mu: “Ovako govori kralj: ‘Izađi!’ ” Nato je on rekao: “Neću, nego ću ovdje umrijeti!” Tada je Benaja donio natrag riječ kralju govoreći: “Ovako je rekao Joab i ovako mi je odgovorio.”

31Nato mu je kralj rekao: “Učini kako je bio rekao, te navali na njega i pokopaj ga; da skineš s mene i doma oca moga nedužnu krv koju je Joab prolio.

32Tako će GOSPOD vratiti krv njegovu na glavu njegovu, jer je navalio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe; i pogubio ih je mačem, a da za to moj otac David nije ništa znao: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.

33Stoga neka se njihova krv vrati na glavu Joaba i na glavu sjemena njegovog zauvijek, a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolju njegovu neka bude mir zauvijek od GOSPODA.”

34Tako je Benaja, sin Jehojadin uzašao te navalio na njega i pogubio ga. I bio je pokopan u svome domu u pustinji.

35Zatim je kralj umjesto njega nad vojskom postavio Benaju, sina Jehojadina, a umjesto Abijatara kralj je postavio svećenika Zadoka.

36Tada je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i nastani se ondje, i odande nikuda ne izlazi.

37Jer će se dogoditi da onoga dana kad izađeš i prijeđeš potok Kidron, doista znaj da ćeš zasigurno umrijeti. Krv tvoja neka bude na glavu tvoju.”

38Nato je Šimej rekao kralju: “Dobra je ta besjeda, kako je moj gospodar kralj bio rekao, tako će učiniti sluga tvoj.” I Šimej je mnogo dana živio u Jeruzalemu.

39I dogodilo se po svršetku treće godine da su dvojica slugu Šimejevih pobjegla k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavili su Šimeju govoreći: “Evo, sluge su ti u Gatu.”

40Tada je Šimej ustao i osamario svoga magarca te otišao u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. Tako je Šimej otišao i doveo svoje sluge iz Gata.

41I dojavili su Salomonu da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.

42Nato je kralj poslao da se pozove Šimeja te mu rekao: “Nisam li te zakleo GOSPODOM i negodovao nad tobom govoreći: ‘Doista znaj, onoga dana kad budeš izašao i pošao bilo kuda, da ćeš zasigurno umrijeti?’ Tada si mi ti rekao: ‘Dobra je besjeda koju sam čuo.’

43Zašto onda nisi održao zakletvu GOSPODNJU i zapovijed koju sam ti naložio?”

44Još je kralj rekao Šimeju: “Ti znaš svu opačinu, tvoje je srce toga svjesno, što si ga učinio Davidu, ocu mome. Stoga GOSPOD neka učini da se tvoja opačina vrati na tvoju glavu.

45A kralj Salomon bit će blagoslovljen, i prijestolje Davidovo bit će utvrđeno pred GOSPODOM zauvijek.”

46Tako je kralj zapovjedio Benaji, sinu Jehojadinu, koji je izašao i navalio na njega tako da je Šimej poginuo. I utvrdilo se kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →