2 Samuel 17

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 16 Jump to: Chapter 18 →

1Štoviše Ahitofel je rekao Abšalomu: “Dopusti da sada izaberem dvanaest tisuća ljudi pa da se dignem i krenem u potjeru za Davidom još ove noći.

2I navalit ću na njega dok je još umoran i oslabljenih ruku. Zatim ću ga uplašiti i razbježat će se sav narod koji je s njim. Tada ću ubiti samoga kralja.

3A sav narod dovest ću natrag k tebi. Vratiti čovjeka kojega ti tražiš je kao vratiti sve. Tako će sav narod biti u miru.”

4I ova besjeda se jako svidjela Abšalomu i svim starješinama Izraelovim.

5Nato je Abšalom rekao: “Pozovite sada i Hušaja Arhijca pa da isto tako čujemo što on govori!”

6I kad je Hušaj došao k Abšalomu, Abšalom mu je rekao govoreći: “Ahitofel je govorio na ovaj način. Hoćemo li učiniti prema njegovoj besjedi? Ako li ne, ti govori!”

7A Hušaj je rekao Abšalomu: “Savjet što ga je dao Ahitofel ovaj put nije dobar.”

8“Jer”, rekao je Hušaj, “ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi, da su oni junaci i da su razbješnjeni u dušama svojim kao medvjedica kojoj su u polju ugrabili njezine mlade. A tvoj je otac ratnik i neće noćiti s narodom.

9Gle, on se sada krije u nekakvoj jami ili na nekakvom drugom mjestu. I dogodit će se, ako u početku bude pao netko od njih, da će svaki koji to čuje reći: “Dogodio se pokolj među ljudima koji slijede Abšaloma.”

10Tada će i onaj koji je junak, čije je srce kao srce lava, sasvim utrnuti. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su oni koji su uz njega hrabri ljudi.

11Stoga savjetujem neka se sav Izrael glavninom okupi oko tebe, od Dana sve do Beeršebe, u mnoštvu kao što je pijeska koji je pored mora te da ti osobno odeš u boj.

12Tako ćemo mi poći na njega u ono mjesto gdje ga možemo naći pa ćemo se spustiti na njega kao što rosa pada na zemlju. A od njega i od ljudi koji su s njim neće ostati više nijedan.

13Štoviše ako li se povuče u neki grad, onda će sav Izrael donijeti užad do toga grada pa ćemo ga povlačiti do rijeke, sve dok se više ni kamenčića ne nađe ondje.”

14Tada su Abšalom i svi ljudi iz Izraela rekli: “Bolji je savjet Hušaja Arhijca nego savjet Ahitofelov.” Jer je GOSPOD bio odlučio da osujeti dobar Ahitofelov savjet s namjerom da GOSPOD može svaliti zlo na Abšaloma.

15Zatim je Hušaj rekao svećenicima Zadoku i Abijataru: “Tako i tako je Ahitofel savjetovao Abšaloma i starješine Izraelove, a ja sam savjetovao tako i tako.

16Stoga sada brzo šaljite glasnike i recite Davidu govoreći: ‘Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi prijeko da ne bude progutan kralj i sav narod koji je s njim.’ ”

17A Jonatan i Ahimaaz ostali su kod Enrogela; pošto nisu smjeli biti viđeni kako dolaze u grad pa je neka djevojčura dolazila i dojavljivala im, a oni su odlazili i dojavljivali kralju Davidu.

18Ipak opazio ih je neki momak te dojavio Abšalomu. No njih obojica žurno su otišli i došli u kuću nekoga čovjeka u Bahurimu koji je u svom dvorištu imao zdenac u koji su se oni spustili.

19A žena je uzela i prostrla pokrivač preko otvora zdenca te prosula smrvljenog zrnja po njemu, pa se ništa nije doznalo.

20I kad su Abšalomove sluge došle su k toj ženi u kuću, upitali su: “Gdje su Ahimaaz i Jonatan?” A žena im je rekla: “Prešli su preko potoka s vodom.” I pošto su ih tražili i nisu ih mogli naći, vratili su se u Jeruzalem.

21I dogodilo se, nakon što su oni otišli, da su oni izašli iz zdenca te otišli i dojavili kralju Davidu. I rekli su Davidu: “Ustanite i brzo prijeđite preko vode, jer je tako Ahitofel savjetovao protiv vas.”

22Tada je David ustao i sav narod što je bio s njim te su prešli preko Jordana; do jutarnjeg svjetla više nije preostalo nijednoga od njih koji nije prešao preko Jordana.

23A kad je Ahitofel vidio da se nije slijedio njegov savjet, osamario je svoga magarca te ustao i usmjerio ga domu prema svojoj kući u svoj grad. Zatim je uredio svoj dom te se objesio i umro. I bio je pokopan u grobnici njegova oca.

24Tada je David došao u Mahanaim. A Abšalom je prešao preko Jordana, on i svi ljudi iz Izraela s njim.

25Zatim je Abšalom postavio Amasu za zapovjednika vojske umjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga čovjeka po imenu Itra, Izraelca, koji je ušao k Abigaili, kćeri Nahaševoj, sestri Zeruje, Joabove majke.

26Tako su se Izrael i Abšalom utaborili u zemlji gileadskoj.

27I dogodilo se, kad je David došao u Mahanaim, da su Šobi, sin Nahašev iz Rabe sinova Amonovih, i Makir, sin Amielov iz Lodebra, i Barzilaj Gileadovac iz Rogelima,

28donijeli postelje i posude i zemljane posude i pšenicu i ječam i brašno i prženo zrnje i bob i leću i pržene mahunarke,

29i med i maslac i ovce i kravlji sir za Davida i za narod koji je bio s njim da jedu. Jer su rekli: “Narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji.”

← Chapter 16 Jump to: Chapter 18 →