Ephesians 4

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1Zaklinjem vas, dakle, ja sužanj u Gospodinu: hodite dostojno poziva kojim ste pozvani,

2sa svom skromnošću i krotkošću, s postojanošću podnosite jedan drugoga u ljubavi;

3nastojeći sačuvati jedinstvo Duha, svezom mira.

4Postoji jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani k jednoj nadi svoga poziva;

5jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje,

6jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve i u svima vama.

7A svakome od nas dana je milost po mjeri Kristovog dara.

8Zato govori: “Kad je uzašao na visinu, odveo je sužnje u sužanjstvo i dao darove ljudima.”

9(A ono “uzašao” što drugo znači nego li to da je najprije sišao u donje krajeve zemlje?

10Onaj koji je sišao jest onaj isti koji je i uzašao iznad svih nebesa, da bi sve ispunio.)

11I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evangelizatore, a jedne za pastire i učitelje

12za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova,

13dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do savršenog čovjeka, do mjere uzrasta punine Kristove:

14da više ne budemo djetinjasti, bacani amo tamo i nošeni unaokolo svakim vjetrom nauka koji ljudskim trikom i lukavstvom čeka u zasjedi da nas zavede.

15Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u njega koji je Glava, to jest Krista,

16od koga je sve tijelo sastavljeno i povezano svakovrsnim zglobom opskrbe prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela, te ostvaruje rast tijela za izgradnju samoga sebe u ljubavi.

17Ovo, dakle, kažem i svjedočim u Gospodinu: da vi više ne hodite kao što i ostali Pogani hode, u ispraznosti njihove pameti,

18zamračena razuma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja koje je u njima, zbog sljepoće njihova srca.

19Oni, pošto su otupili, predali su sami sebe razvratnosti da bi u pohlepi činili svaku nečistoću.

20Ali vi niste tako učili Krista,

21ako ste ga doista čuli i po njemu bili poučeni kao što jest istina u Isusu:

22da vam je, u odnosu na prijašnje življenje, odložiti starog čovjeka koji je iskvaren zbog zavodljivih požuda,

23i obnoviti se duhom svojega razuma,

24te se zaodjenuti novim čovjekom, koji je stvoren po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti.

25Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome.

26Srdite se, ali ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašim gnjevom!

27I ne dajte mjesta Đavlu.

28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da bi mogao dati onome koji je u potrebi.

29Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju gdje je potrebno, da bi poslužila milost onima koji slušaju.

30I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!

31Neka se ukloni od vas sva gorčina, i gnjev, i srdžba, i vika, i hula, zajedno sa svakom zlobom.

32I budite dobri jedan prema drugom, samilosni! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama radi Krista oprostio!

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →