bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Isaiah 37
Isaiah 37
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 38 →
1
I dogodilo se, kad je kralj Ezekija to čuo, da je razderao odjeću svoju i zaogrnuo se kostrijeću te otišao u Dom GOSPODNJI.
2
Zatim je poslao Elijakima, koji je bio nad dvorom, te pisara Šebnu i starješine svećeničke zaogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji, sinu Amozovu.
3
A oni su mu rekli: “Ovako govori Ezekija: ‘Ovaj dan je dan nevolje i ukora i hule; jer su djeca stigla do rođenja, a nema snage da se rode.
4
Možda će GOSPOD, Bog tvoj, čuti riječi Rabšakea, koga je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da sramoti Boga živoga, te će prekoriti riječi koje je čuo GOSPOD, Bog tvoj. Zato podigni molitvu svoju za ostatak koji je još preostao.’ ”
5
Tako su sluge kralja Ezekije došle k Izaiji.
6
Nato im je Izaija rekao: “Ovako recite gospodaru svome: ‘Ovako govori GOSPOD: Ne boj se riječi koje si čuo, kojima su sluge kralja asirskoga na mene hulile.
7
Evo, poslat ću buru na njega pa će čuti glasinu te će se vratiti u zemlju svoju; i učinit ću da padne od mača u svojoj vlastitoj zemlji.’ ”
8
Tako se Rabšake vratio i našao kralja asirskoga kako ratuje protiv Libne, jer je bio čuo da je on otišao iz Lakiša.
9
Tada je čuo kako govore o Tirhaki, kralju etiopskomu: “Izašao je zaratiti s tobom”. I kad je to čuo, poslao je glasnike k Ezekiji govoreći:
10
“Ovako kažite Ezekiji, kralju Judinu, govoreći: ‘Ne daj da te prevari Bog tvoj u kojega se ti pouzdaješ, govoreći: Jeruzalem neće biti predan u ruke kralja asirskoga.
11
Evo, sâm si čuo što su učinili kraljevi asirski svim zemljama, kako su ih potpuno uništili. Zar ćeš se ti izbaviti?
12
Jesu li bogovi narodâ izbavili one koje su očevi moji uništili, kao Gozan i Haran i Rezef i sinove Edenove koji su bili u Telasaru?
13
Gdje je kralj hamatski i kralj arpadski i kralj grada Sefarvaima, Hene i Ive?’ ”
14
I Ezekija je primio pismo iz ruke glasnikâ i pročitao ga. Zatim je Ezekija ušao u Dom GOSPODNJI te ga je razvio pred GOSPODOM.
15
Tada se Ezekija pomolio GOSPODU govoreći:
16
“GOSPODE nad vojskama, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubinima, ti si Bog, baš samo ti, svih kraljevstava zemaljskih; ti si načinio nebo i zemlju.
17
Prikloni uho svoje, GOSPODE, i čuj; otvori oči svoje, GOSPODE, i vidi. I poslušaj sve riječi Sanheribove koje je poslao da sramoti Boga živoga.
18
Doista, GOSPODE, kraljevi asirski opustošili su sve narode i zemlje njihove,
19
i bacili su bogove njihove u oganj, jer oni nisu bili bogovi, nego djelo ruku čovječjih, drvo i kamen. Stoga su ih uništili.
20
Stoga sada, GOSPODE, Bože naš, spasi nas iz ruke njegove, da bi sva kraljevstva zemaljska spoznala da si ti GOSPOD, baš ti jedini.’ ”
21
Tada je Izaija, sin Amozov, poručio Ezekiji govoreći: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Pošto si me molio protiv Sanheriba, kralja asirskoga,
22
ovo je riječ koju je GOSPOD izgovorio glede njega: Djevica, kći sionska, prezrela te je i podsmjehivala ti se; kći jeruzalemska mahala je glavom za tobom.
23
Koga si grdio i koga si hulio? I protiv koga si glas svoj uzvisivao i oči svoje podizao u visinu? Baš protiv Svetog Izraelova!
24
Po slugama svojim Gospodina si grdio. I rekao si: S mnoštvom bojnih kola svojih ja sam se popeo na visove gora, na krajeve libanonske, i posjeći ću visoke cedrove i birane jele njegove; i ući ću na njegove krajnje visine i šumu Karmela njegova.
25
Ja sam kopao i vodu sam pio, i stopalima nogu svojih isušio sam sve rijeke po mjestima opasanim.
26
Nisi li već davno čuo, kako sam ja to napravio i od davnih vremena to oblikovao? Sada to činim da se događa, i ti trebaš prometnuti gradove utvrđene u razvaljene gomile.
27
Stoga su stanovnici njihovi bili male snage, prestrašeni su bili i smeteni; bili su kao trava poljska i kao zeleno bilje, kao trava na krovovima kuća i kao žito opaljeno prije nego što je naraslo.
28
Ali ja znam boravište tvoje i izlaske tvoje i dolaske tvoje, i bijes tvoj protiv mene.
29
Zato što je bijes tvoj protiv mene i buka tvoja do ušiju mojih stigla, stoga ću ti kolut svoj u nos staviti i uzde svoje u usnice tvoje, i vratit ću te putem kojim si došao.
30
A ovo će ti biti znak: ove ćete godine jesti što naraste samo po sebi, a druge godine ono što od istoga nikne, a treće godine sijte i žanjite i vinograde sadite pa jedite urod njegov.
31
A ostatak koji je preživio od doma Judina ponovo će pustiti korijen u dubinu i donijeti urod u visini.
32
Jer će iz Jeruzalema izaći ostatak, i preživjeli s gore Siona. Revnost GOSPODA nad vojskama to će učiniti.’
33
Stoga ovako govori GOSPOD glede kralja asirskoga: ‘Neće on ući u ovaj grad ni strijelu ovamo neće odapinjati; ni neće doći pred njega sa štitom, ni nasipavati nasipe protiv njega.
34
Putem kojim je došao, njime će se i vratiti, i u ovaj grad on neće ući’, govori GOSPOD.
35
‘Jer ja ću braniti ovaj grad da ga spasim radi sebe i radi sluge svoga Davida.’ ”
36
Tada je izašao anđeo GOSPODNJI i pobio u asirskome taboru stotinu i osamdeset i pet tisuća ljudi. I kad su ustali rano ujutro, gle, svi su ti bili mrtva tijela.
37
Tako je Sanherib, kralj asirski, odstupio i otišao te se vratio i nastanio u Ninivi.
38
I dogodilo se, dok je on iskazivao štovanje u domu Nisroka, boga svojega, da su ga sinovi njegovi Adramelek i Šarezer udarili mačem; zatim su oni pobjegli u zemlju armensku. A Esarhadon sin njegov zakraljio se umjesto njega.
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 38 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66