bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Jeremiah 4
Jeremiah 4
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
1
“Ako se hoćeš vratiti, Izraele”, govori GOSPOD, “k meni se vrati; i ako budeš pred mojim očima maknuo gnjusobe svoje, tada nećeš lutati.
2
I zaklinjat ćeš se: ‘Tako mi života GOSPODNJEG’, u istini, u prosudbi i u pravednosti. I narodi će se u njemu blagoslivljati, i u njemu se proslavljati.”
3
Jer ovako govori GOSPOD ljudima iz Jude i Jeruzalema: “Iskrčite sebi neobrađeno tlo i ne sijte među trnjem.
4
Obrežite se GOSPODU i skinite prepucije sa srca svojih, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da bijes moj ne izađe kao oganj i ne razgori se tako da ga nitko više ne može ugasiti zbog zlih djela vaših.”
5
Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, pa recite: “Zatrubite u trubu u zemlji; zavapite, saberite se pa recite: ‘Sakupite se, te pođimo u gradove utvrđene.’
6
Podignite stijeg prema Sionu. Povucite se, nemojte stati! Jer ja dovodim zlo sa sjevera i veliku propast.”
7
Lav se podiže iz svog gustiša, a zatornik Pogana je na putu svome, izlazi iz mjesta svoga da zemlju tvoju opustoši. I gradovi tvoji bit će porušeni bez ijednog stanovnika.
8
Zbog toga se pripašite kostrijeću, tugujte i jaučite, jer se žestoka srdžba GOSPODNJA nije odvratila od nas.
9
“I dogodit će se u onaj dan”, govori GOSPOD, “da će utrnuti srce kralja i srce knezova; i zapanjit će se svećenici, i proroci se začuditi.”
10
Tada sam ja rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Sigurno si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, dok nam mač u dušu prodire.”
11
U to će se vrijeme govoriti narodu ovome i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s uzvišica u pustinji puše prema kćeri naroda mojega, ne da vije niti da pročisti;
12
i to jaki vjetar s mjesta ovih doći će k meni. Sada ću ja i njima presuditi.”
13
“Gle, on se poput oblaka podiže, i kola njegova bit će poput vihora; konji su mu brži od orlova. Jao nama! Jer smo mi opljačkani!”
14
Jeruzaleme, operi srce svoje od opakosti, da bi mogao biti spašen. Kako dugo će tvoje isprazne misli u nutrini tvojoj noćiti?
15
Jer glas objavljuje od Dana, i nevolju razglašuje iz Efrajimova gorja.
16
Napomenite narodima; evo, objavite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i podižu glas svoj protiv gradova Judinih.
17
Kao čuvari polja oni su protiv nje unaokolo, zato što se protiv mene bunila”, govori GOSPOD.
18
“Put tvoj i djela tvoja to su ti dobavili. To je zloća tvoja, zato što je gorka, zato što ti do srca tvojega dopire!”
19
Utrobo moja, utrobo moja! Bolno je u samom srcu mome! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; zato što si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbunu ratnu.
20
Propast za propašću je izvikana, jer je sva zemlja oplijenjena; odjednom su šatori moji oplijenjeni, i zavjese moje u trenutku.
21
Dokle ću stijeg gledati i slušati glas trube?
22
“Jer je narod moj bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca glupava i nemaju razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne znaju.”
23
Gledao sam zemlju, i evo, bila je bez oblika i prazna, i nebesa, a svjetlosti nisu imali.
24
Gledao sam planine, i evo, tresle su se, i sva su se brda lagano pomakla.
25
Gledao sam, i evo, nije bilo čovjeka, i sve su ptice nebeske pobjegle.
26
Gledao sam, i evo, plodno mjesto je bilo kao pustinja, i svi gradovi njezini bili su porušeni u nazočnosti GOSPODA, po žestokoj srdžbi njegovoj.
27
Jer ovako je GOSPOD rekao: “Sva će zemlja biti opustošena; ipak je neću potpuno dokončati.
28
Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore pocrnjeti; zato što sam to rekao, to sam naumio, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.
29
Sav grad će bježati zbog buke konjanika i strijelaca. Ići će u gustiše i na stijene se penjati. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće prebivati.
30
A kad si ti oplijenjena, što ćeš učiniti? Makar se i grimizom zaodjeneš, makar se i zlatnim nakitom ukrasiš, makar i oči svoje bojanjem rascijepiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici tvoji preziru te, tražit će život tvoj.
31
Jer čuo sam glas kao u žene u trudovima i muke kao u one koja dijete prvi put rađa, glas kćeri sionske koja sebe oplakuje, koja pruža ruke svoje govoreći: ‘Jao meni sada! Jer duša mi je umorna zbog ubojica.’ ”
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52