John 5

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →

1Poslije toga bila je židovska svetkovina te je Isus uzišao u Jeruzalem.

2A u Jeruzalemu, kod ovčje tržnice, nalazi se kupalište koje se hebrejski naziva Betesda, i ima pet trijemova.

3U njima je ležalo veliko mnoštvo nemoćnih, slijepih, hromih i uzetih; čekali su da se pokrene voda.

4Jer je u određeno vrijeme anđeo silazio u kupalište i uzburkao vodu; tko je tada prvi ušao nakon uzburkavanja vode, ozdravio je ma kakvu bolest imao.

5A ondje je bio neki čovjek koji je bolovao trideset i osam godina.

6Kad ga je Isus opazio gdje leži i doznao da je već dugo vremena u tom stanju, upitao ga je: “Želiš li ozdraviti?”

7Nemoćnik mu je odgovorio: “Gospodine, nemam nikoga da me spusti u kupalište kad se uzburka voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.”

8Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!”

9I taj je čovjek odmah ozdravio, te uzeo svoju postelju i počeo hodati. A na taj dan bio je Šabat.

10Zato su Židovi rekli onomu koji je ozdravio: “Šabat je. Nije ti zakonom dopušteno nositi postelju.”

11On im je odgovorio: “Onaj koji me je ozdravio, taj mi je i rekao: ʻUzmi svoju postelju i hodaj!ʼ ”

12Tada su ga upitali: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ʻUzmi svoju postelju i hodajʼ?”

13A onaj što je ozdravio nije znao tko je taj, jer se Isus sklonio u mnoštvu koje je bilo na tom mjestu.

14Nakon toga Isus ga je našao u Hramu i rekao mu: “Evo, ozdravio si! Ne griješi više, da ti se što gore ne dogodi!”

15Taj čovjek je otišao i javio Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

16I zbog toga su Židovi progonili Isusa i nastojali ga ubiti, jer je to učinio na Šabat.

17A Isus im je odgovorio: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”

18Zbog toga su ga Židovi još više nastojali ubiti, jer ne samo što je kršio Šabat nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom.

19Tada im je Isus odgovorio i rekao: “Uistinu, uistinu, kažem vam: Sin ne može ništa učiniti sâm od sebe, već čini što vidi da Otac čini. Jer sve što on čini, to isto i Sin čini.

20Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sâm čini; a pokazat će mu i veća djela od ovih da biste se vi čudili.

21Jer kao što Otac uskrsava mrtve i oživljuje ih, tako i Sin oživljuje koga hoće.

22Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu,

23da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

24Uistinu, uistinu, kažem vam, onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25Uistinu, uistinu, kažem vam: dolazi čas, i sada je, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i oni koji čuju, živjet će.

26Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.

27A dao mu je i vlast suditi, jer je Sin čovječji.

28Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi što su u grobovima čuti njegov glas,

29te će izaći: koji su činili dobro, na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće osude.”

30“Ja sâm od sebe ne mogu ništa učiniti; kako čujem, sudim i moj je sud pravedan jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me je poslao.

31Ako ja svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito.

32Postoji drugi koji svjedoči za mene, i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene.

33Vi ste poslali k Ivanu poslanike, i on je posvjedočio za istinu.

34Ali ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite.

35On je bio svjetiljka koja gori i svijetli, a vi ste se htjeli samo na tren radovati u njegovoj svjetlosti.

36Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog, jer djela koja mi je Otac dao da ih dovršim, sama ta djela koja ja činim svjedoče za mene da me je Otac poslao.

37I sâm Otac koji me je poslao, posvjedočio je za mene. Niti ste ikada čuli njegov glas, niti vidjeli njegov lik,

38a ni riječ njegova ne prebiva u vama, jer ne vjerujete onomu koga je on poslao.

39Istražite Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; i ona su ta koja svjedoče za mene,

40a ne želite doći k meni, da biste imali život.

41Čast od ljudi ne primam,

42ali vas poznajem, zato što nemate u sebi ljubavi Božje.

43Ja sam došao u ime Oca svoga i ne primate me. Ako tko drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti.

44Kako možete vjerovati vi koji primate čast jedan od drugoga, a ne tražite čast koja dolazi od jedinog Boga?

45Nemojte misliti da ću vas ja tužiti pred Ocem; ima jedan koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi pouzdajete.

46Jer da ste vjerovali Mojsiju, meni biste vjerovali jer je on o meni pisao.

47Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete vjerovati mojim riječima?”

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →