bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Joshua 14
Joshua 14
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 15 →
1
A ovo su zemlje koje su baštinili sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj koju su im podijelili u baštinu svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i poglavari očinski po plemenima sinova Izraelovih.
2
Ždrijebom je bila razdijeljena baština njihova, kao što je GOSPOD zapovjedio po ruci Mojsija, za devetoro plemena i za polovinu plemena.
3
Jer je Mojsije dao baštinu dvama plemenima i polovini plemena s onu stranu Jordana, no Levitima nije dao baštine među njima.
4
Jer su bila dva plemena sinova Josipovih: Manaše i Efrajim. Stoga oni nisu dali dijela Levitima u zemlji, osim gradove za prebivanje u njima s predgrađima njihovim za njihovu stoku i za njihov imetak.
5
Kako je GOSPOD zapovjedio Mojsiju, tako su učinili sinovi Izraelovi i razdijelili zemlju.
6
Tada su sinovi Judini pristupili k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, rekao mu je: “Ti znaš ono što je GOSPOD rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, u vezi mene i tebe u Kadešbarnei.
7
Bio sam četrdeset godina star kad me Mojsije, sluga GOSPODNJI poslao iz Kadešbarnee da uhodim zemlju. I dojavio sam mu riječ kako mi je bila na srcu.
8
Ali su braća što su uzašla sa mnom navela srce naroda da utrne, ali sam ja u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga svojega.
9
I Mojsije se onoga dana zakleo govoreći: ‘Zasigurno će zemlja, kojom je gazila noga tvoja, pripasti u baštinu tebi i sinovima tvojim zauvijek, jer si u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga mojega.’
10
I sada, gle: GOSPOD me sačuvao na životu, kao što je rekao. Ovih četrdeset i pet godina već je prošlo otkad je GOSPOD izgovorio ovu riječ Mojsiju, dok su sinovi Izraelovi lutali pustinjom; a sada, evo, ja sam danas osamdeset i pet godina star.
11
Još uvijek ja sam i danas jak kao što sam bio u dan kad me Mojsije poslao; kakva mi je snaga tada bila, takva mi je i sada snaga za rat, i da izlazim i da ulazim.
12
Stoga, daj mi sada ovo gorje o kojemu je GOSPOD govorio onoga dana. Jer si ti čuo onoga dana kako su ondje bili Anakovci, i da su gradovi bili veliki i utvrđeni; ako će biti tako da će GOSPOD biti sa mnom, tada ću ih moći protjerati, kako je GOSPOD rekao.”
13
Zatim ga je Jošua blagoslovio i dao Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu.
14
Hebron je stoga pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do dana današnjega, zato što je Kaleb u potpunosti slijedio GOSPODA, Boga Izraelova.
15
A Hebronu je prije bilo ime Kirjatarba; a Arba je bio velik čovjek među Anakovcima. I zemlja je počinula od rata.
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24