bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
Mark 6
Mark 6
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 7 →
1
Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili.
2
A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
3
Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega.
4
A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.
5
I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6
I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući.
7
Tada je pozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima.
8
I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku,
9
nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje.
10
Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
11
A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.”
12
Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati.
13
I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.
14
I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”
15
Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!”
16
A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.”
17
Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio.
18
Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!”
19
Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20
jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je čuvao; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado.
21
I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji.
22
Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!”
23
I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.”
24
A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!”
25
I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
26
I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti.
27
I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici
28
te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci.
29
A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob.
30
Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali.
31
A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti.
32
I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.
33
A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega.
34
A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu.
35
A kad je već bio kasni sat, prišli su mu učenici i rekli: “Pusto je mjesto i već je kasni sat.
36
Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.”
37
On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upitali: “Da idemo kupiti kruha za dvjesto dinara i damo im jesti?”
38
A on im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”
39
Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu.
40
I posjedali su u redove po sto i po pedeset.
41
A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima.
42
I svi su jeli i nasitili se.
43
I nakupili su dvanaest punih košara ulomaka; a tako i od riba.
44
A onih što su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća muškaraca.
45
I odmah je primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod.
46
I pošto ih je raspustio, otišao je na goru moliti.
47
A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sâm na kopnu.
48
I vidio ih je kako se muče veslajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići,
49
a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati;
50
jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!”
51
Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili;
52
jer nisu razmotrili čudo s kruhovima, nego su im srca bila otvrdnuta.
53
A kad su prešli na drugu stranu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu.
54
I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali,
55
te su pretrčali sav onaj kraj i počeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on.
56
I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba njegove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 7 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16