Philippians 2

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Ako li, dakle, postoji kakva utjeha u Kristu, ako li kakva okrepa ljubavi, ako li kakvo zajedništvo Duha, ako li kakve srdačnosti i milosrđa,

2upotpunite moju radost tako da budete istog mišljenja, imajući istu ljubav, budite složni, jedne misli!

3Ništa ne činite u svadljivosti ili ispraznoj slavi, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga boljima od sebe!

4Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih!

5Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu,

6koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao krađom što je jednak Bogu,

7nego je sâm sebe učinio neuglednim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima.

8I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu.

9Zato ga je Bog i preuzvisio i dao mu ime koje je iznad svakoga imena,

10da se na Isusovo ime prigne svako koljeno onih nebeskih, i zemaljskih i podzemaljskih,

11i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.

12Stoga, ljubljeni moji, kao što ste uvijek bili poslušni, ne samo u mojoj nazočnosti nego mnogo više sada u mojoj odsutnosti, sa strahom i drhtanjem razrađujte svoje spasenje.

13Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

14Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja

15da budete besprijekorni i bezazleni sinovi Božji bez prijekora usred izobličenog i izopačenog naroda, u kojem svijetlite kao svjetla u svijetu,

16držeći riječ života, da se mogu radovati na dan Kristov, što nisam uzalud trčao niti se uzalud trudio.

17Štoviše, ako sam bio prinesen na žrtvu i službu vaše vjere, veselim se i radujem sa svima vama.

18A i vi isto tako budite sretni i radujte se sa mnom!

19A pouzdajem se u Gospodina Isusa da ću vam brzo poslati Timoteja da se i ja utješim kad saznam kako je s vama.

20Jer nikoga nemam koji je iste misli tko bi se spontano brinuo za vaše stanje,

21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

22A njegovu prokušanost znate, kako je sa mnom, kao dijete s ocem, služio u evanđelju.

23Njega se dakle nadam poslati odmah čim vidim što će biti sa mnom.

24A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam ubrzo doći.

25I smatrao sam potrebnim poslati k vam Epafrodita, mog brata i suradnika i suborca, a vašeg poslanika i onog koji poslužuje u mojim oskudicama,

26jer je čeznuo za svima vama i bio potišten zato što ste čuli da se razbolio.

27Jer doista je bio bolestan gotovo na smrt, ali mu se Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao žalost na žalost.

28Poslao sam ga stoga još žurnije da se, kad ga ponovo vidite, razveselite i da ja budem manje žalostan.

29Primite ga, dakle, u Gospodinu sa svom radošću i smatrajte takve uglednima,

30jer je zbog djela Kristovog bio blizu smrti i nije se obazirao na svoj život, da nadoknadi nedostatak vaše službe prema meni.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →