Philippians 2

Croatian (Knjiga O Kristu)

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Ima li dakle u Kristu kakva ohrabrenja? Ima li utjehe u njegovoj ljubavi? Ima li zajedništva u Duhu? Ima li nježnosti i samilosti?

2Usrećite me onda: budite složni, volite se uzajamno, budite jednodušni u osjećajima i mislima.

3Ne budite sebični ni umišljeni. Budite ponizni i smatrajte jedni druge većima od sebe.

4Ne starajte se samo za vlastitu korist već i za korist drugih.

5Vaše bi motrište trebalo biti jednako Isusovu.

6Iako je bio Bog, nije zahtijevao svoje pravo da bude Bogom,

7nego je odložio svoju moćnu snagu i slavu te, uzevši na sebe lik sluge, postao ljudskim bićem. I kao ljudsko biće

8ponizio je samoga sebe, poslušan do smrti, i to do smrti na križu.

9Zato ga je Bog uzdignuo iznad svega i darovao mu ime uzvišenije od svakoga drugog imena,

10da pred Isusovim imenom prignu koljena sva bića na nebu, na zemlji i pod zemljom

11i da svaki jezik prizna: “Isus Krist je Gospodin” na slavu Boga Oca.

12Najdraži moji, uvijek ste bili poslušni dok sam bio s vama. Ali sada dok me nema, morate se još više, sa strahom i drhtanjem, truditi oko svojega spasenja.

13Jer Bog djeluje budeći u vama želju da mu budete poslušni i dajući vam snage da činite ono što mu je ugodno.

14Ma što činili, ne prigovarajte i ne svađajte se

15da vas nitko ne može osuditi. Živite besprijekornim i čistim životom, kao neporočna Božja djeca usred izopačenog i pokvarenog naraštaja. Svijetlite u njihovoj tami poput zvijezda u svemiru.

16Čvrsto se držite Riječi života, tako da se na dan Kristova povratka mogu ponositi da nisam uzalud trčao trku niti uzalud se trudio.

17Štoviše, ako se i moja krv mora proliti poput žrtve za vašu vjeru i požrtvovno Božje djelo, sretan sam i radujem se s vama.

18I vi se zato veselite i radujte sa mnom.

19Nadam se da ću, bude li volja Gospodina Isusa, ubrzo poslati k vama Timoteja, da me razveseli vijestima o vama.

20Nemam nikoga drugog poput njega tko bi se tako brinuo za vašu dobrobit,

21jer se svi drugi brinu samo o sebi, a ne o onomu što je Kristovo.

22Ali znate da je Timotej prokušan. Pomagao mi je u naviještanju Radosne vijesti kao sin ocu.

23Njega vam se nadam poslati čim doznam što će ovdje biti sa mnom.

24A pouzdajem se u Gospodina da ću vam i sam ubrzo doći.

25U međuvremenu mi se činilo potrebnim da vam pošaljem natrag Epafrodita, svojega brata, suradnika i suborca, kojega ste poslali da mi pomogne u potrebi.

26Šaljem ga doma jer čezne za vama i jer je žalostan što ste čuli da je obolio.

27Zaista je bio bolestan, gotovo je umro. Ali Bog mu se—a i meni—smilovao da me ne snađe žalost na žalost.

28Zato ga što prije šaljem jer znam da ćete se razveseliti kad ga vidite, a onda ću i ja biti manje žalostan.

29Primite ga dakle s ljubavlju Gospodnjom i poštujte takve ljude.

30Izložio se životnoj pogibli radi Kristova djela i umalo je umro čineći za mene ono što vi niste mogli jer ste bili daleko.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →