bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (Knjiga O Kristu)
/
Revelation 14
Revelation 14
Croatian (Knjiga O Kristu)
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 15 →
1
Ugledam zatim Jaganjca kako stoji na gori Sionu i s njim sto četrdeset četiri tisuće koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegova Oca.
2
Začujem s neba zvuk poput huke velikog vodopada i tutnjavu silna groma, sličnu svirki mnoštva citara.
3
Pjevali su novu pjesmu pred Božjim prijestoljem, pred četirima bićima i pred starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset četiri tisuće otkupljenih sa zemlje.
4
Oni su čisti jer se nisu okaljali sa ženama. Prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao posvećeni Bogu i Jaganjcu.
5
Preko njihovih usta nije prešla laž. Besprijekorni su.
6
Ugledam još jednog anđela kako leti nebom noseći vječnu Radosnu vijest stanovnicima zemlje—svakome narodu i plemenu, jeziku i puku.
7
“Bojte se Boga!” vikao je. “Dajte mu slavu jer je došao čas njegova suda! Poklonite se njemu koji je stvorio zemlju i nebo, more i izvore!”
8
Za njim je letio drugi anđeo govoreći: “Pao je! Pao je veliki Babilon koji je sve narode opio vinom gnjeva i svojega bluda.”
9
Za njima je išao i treći anđeo glasno vičući: “Tko god se klanja Zvijeri i njezinu kipu i tko primi žig na čelo ili na ruku,
10
pit će nerazvodnjeno vino Božjega gnjeva—već je natočeno u čašu njegove srdžbe. Bit će mučen ognjem i gorućim sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem.
11
Dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu i koji su primili žig s njezinim imenom.
12
U tomu je postojanost svetih, onih koji su poslušni Božjim zapovijedima i vjeruju u Isusa.”
13
Začujem glas s neba: “Zapiši: odsad su blaženi oni koji umiru u Gospodinu. Da, tako kaže Duh: otpočinut će od svojih napora jer ih prate njihova djela.”
14
Ugledam zatim nekoga sličnog čovjeku kako sjedi na bijelom oblaku, sa zlatnim vijencem na glavi i s oštrim srpom u ruci.
15
Drugi anđeo iziđe iz hrama i dovikne jakim glasom onomu na oblaku: “Zamahni srpom i žanji! Kucnuo je čas. Zemaljska je žetva sazrela.”
16
Anđeo na oblaku zamahne srpom prema zemlji i cijela je zemlja požnjevena.
17
Iz nebeskoga hrama iziđe još jedan anđeo. I on je u ruci imao oštar srp.
18
Njemu pak dovikne anđeo na žrtveniku, koji ima vlast nad ognjem: “Zamahni srpom i poberi grožđe u zemaljskom vinogradu jer je sazrelo za Sud!”
19
Anđeo zamahne srpom prema zemlji i obere zemaljski vinograd. Ubrano grožđe ubaci u tijesak Božjega gnjeva.
20
Gnječilo se u tijesku izvan grada, a krv iz tijeska poteče tristo kilometara daleko. Bila je konjima do uzda.
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22