1 Thessalonians 2

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Sami doista znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

2Nego stradavši prije i pretrpjevši pogrde u Filipima, kao što znate, odvažismo se u svome Bogu propovijedati vama Božje evanđelje uz veliku borbu.

3Uistinu, naše bodrenje nije iz zablude ni iz nečistoće, ni na prijevaru,

4nego kako nas je okušao Bog za dostojne da nam povjeri evanđelje, tako govorimo. Ne da ljudima ugađamo, nego Bogu koji ispituje naša srca.

5Jer vam nismo nikada govorili laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomosti? Bog je svjedok?

6niti tražeći od ljudi slavu, bilo od vas, bilo od drugih.

7Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao Kristovi apostoli, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje svoju djecu.

8Tako smo čeznuli za vama da smo bili spremni dati vam ne samo Božje evanđelje nego i svoj život, jer ste nam omiljeli.

9Zaista, spominjete se, braćo, našega truda i umora: noću i danju smo radili da ne budemo na teret nijednome od vas. Tako smo vam propovijedali Božje evanđelje.

10Vi ste svjedoci, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama koji vjerujete.

11Znate kako smo svakoga od vas, kao otac svoju djecu,

12molili, bodrili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.

13Zato zahvaljujemo Bogu bez prestanka što ste vi, primivši od nas propovijedanu Božju riječ, tu riječ primili ne kao ljudsku riječ, nego kao ono što zaista jest: riječ Božju. Ona i djeluje u vama vjernicima.

14Vi postadoste, braćo, nasljedovatelji Božjih Crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova.

15Oni ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive,

16jer nam priječe govoriti narodima da se spase. Tako ispunjavaju mjeru svojih grijeha svagda. Ali na kraju dolazi na njih gnjev Božji.

17A mi, braćo, odijeljeni od vas na neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vas vidimo osobno.

18Zato smo htjeli doći k vama, a ja Pavao, jednom i drugi put, ali zapriječi nam sotona.

19Jer tko je naša nada, ili radost, ili ponosna kruna? Niste li to vi pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku?

20Doista ste vi naša slava i radost.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →