bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
2 Kings 4
2 Kings 4
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 5 →
1
Jedna od žena proročkih učenika zamoli Elizeja: “Moj je muž, tvoj sluga, umro. Znaš da je tvoj sluga bio štovatelj Gospodina. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi oba moja sina za robove.”
2
Elizej je upita: “Što da ti učinim? Reci mi što imaš u kući!” Ona odvrati: “Sluškinja tvoja nema ništa u kući do posudicu ulja.”
3
Tad joj on zapovjedi: “Idi, zatraži od svih svojih susjeda prazne posude, ali ne premalo!
4
Onda odi kući, zaključaj vrata za sobom i za svoja oba sina i ulijevaj u sve te posude! Kad je jedna puna, stavi je na stranu!”
5
I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; oni su joj dodavali posude, a ona je ulijevala.
6
Kad su posude bile pune, reče ona svomu sinu: “Daj mi još jednu posudu!” On joj odgovori: “Nema više nijedne!” Tada prestade teći ulje.
7
Ona ode i kaza čovjeku Božjemu. On reče: “Idi, prodaj ulje i plati svojim vjerovnicima! Od onoga što preostane, možeš živjeti sa svojim sinovima.”
8
Jednoga dana prolazio je Elizej pokraj Šunama. Tamo je živjela neka ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kada bi god tamo prolazio, navraćao se k njoj na jelo.
9
Ona reče svom mužu: “Eto, znam da je to svet čovjek, Božji, koji uvijek prolazi pokraj nas.
10
Mi ćemo mu napraviti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, stol, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tamo skloniti.”
11
I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i ondje zaspa.
12
Potom zapovjedi svojemu sluzi Gehaziju: “Zovni našu Šunamku!” On je zovnu i ona stupi pred njega.
13
I on zapovjedi sluzi: “Kaži joj: Ti si se za nas toliko pobrinula. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?” Ona odgovori: “Ja živim među svojima.”
14
On opet upita: “Što bi joj se moglo učiniti?” Gehazi odgovori: “Eto, nažalost, nema sina, a muž joj je star.”
15
Potom on zapovjedi: “Zovni je!” On je dozva i ona stade na vratima.
16
I on reče: “Dogodine, u ovo doba, milovat ćeš sina.” A ona odvrati: “Nemoj, gospodaru moj! Ne varaj svoju sluškinju, ti, Božji čovječe!”
17
I doista zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je Elizej bio obećao.
18
Kad je dječak bio odrastao, iziđe on jednoga dana k svom ocu i k žeteocima.
19
Tada se potuži ocu: “Ah, glava, moja glava!” On reče sluzi: “Nosi ga kući k njegovoj majci!”
20
On ga uze i odnese ga njegovoj majci. Do podne je još sjedio na njezinu krilu, tada umre.
21
Onda ode ona gore, položi ga na postelju Božjega čovjeka, zaključa za njim i iziđe.
22
Potom pozva svoga muža i zamoli ga: “Pošalji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Idem brzo Božjemu čovjeku i opet natrag.”
23
On upita: “Zašto danas hoćeš ići k njemu? Niti je mlađak niti subota.” Ona odvrati: “Zbogom!”
24
Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi svom sluzi: “Tjeraj samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!”
25
Tako ode i dođe k Božjemu čovjeku na Karmel. Kad je Božji čovjek ugleda izdaleka, reče svomu sluzi Gehaziju: “Ta ovdje je naša Šunamka!
26
Trči pred nju i pitaj je: Jesi li zdravo? Je li zdravo tvoj muž i dječak?” Ona odgovori: “Zdravi smo.”
27
Ali kad dođe k Božjemu čovjeku na goru, ogrli mu noge. Gehazi pristupi i htjede je odgurnuti. Ali Božji čovjek reče: “Pusti je! Jer je duboko rastužena. A Gospodin krije od mene i nije mi javio.”
28
Ona se stade tužiti: “Jesam li svog gospodara molila za sina? Nisam li kazala: Ne varaj me?”
29
Tada on zapovjedi Gehaziju: “Opaši svoja bedra, uzmi moj štap u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Stavi moj štap na dječakovo lice!”
30
A dječakova mati povika: “Tako živ bio Gospodin i tako živ bio ti sam, ne puštam te!” I on se diže i pođe s njom.
31
Gehazi je bio međutim otišao naprijed i stavio štap na dječakovo lice. Ali nije se moglo opaziti ni glasa ni znaka života. Stoga ode natrag ususret (Elizeju) i javi mu da se dječak nije probudio.
32
Kad Elizej dođe u kuću, nađe dječaka gdje leži mrtav na njegovoj postelji.
33
On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodinu.
34
Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči i svoje ruke na njegove ruke. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se dječakovo tijelo.
35
Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom ovamo i onamo, pope se opet na postelju i pruži se još jednom po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak svoje oči.
36
I zovnu on Gehazija i zapovjedi mu: “Dovedi našu Šunamku!” On je zovnu, i kad ona dođe k njemu i reče joj on: “Uzmi svoga sina!”,
37
ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze svog sina i iziđe.
38
Elizej dođe opet u Gilgal, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su proročki učenici sjedili pred njim, zapovjedi on svom sluzi: “Pripremi veliki kuhinjski lonac i skuhaj jelo za proročke učenike!”
39
Tada jedan ode u polje kako bi nabrao zelja. Nađe tamo divlju povijušu i istrgnu s nje divljih ugoraka, tako da je njima napunio svoj plašt. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u kuhinjski lonac; jer ih nije poznavao.
40
A kad usuše ljudima jelo, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: “U loncu je smrt, čovječe Božji!” I nisu mogli dalje jesti.
41
A on zapovjedi: “Donesite ovamo brašna!” Baci to u lonac i reče: “Uspi ljudima, neka jedu!” I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.
42
Jednoga dana dođe netko iz Baal Šališe, donese čovjeku Božjemu u svojoj torbi kruhove od prvina, dvanćst ječmenih kruhova i istučene klasove. On zapovjedi: “Daj ljudima, neka jedu!”
43
A sluga odvrati: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” A on odvrati: “Daj ljudima, neka jedu! Jer tako govori Gospodin: Vi ćete jesti i još će od toga preteći.”
44
Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospodin.
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25