bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
2 Samuel 15
2 Samuel 15
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 16 →
1
Poslije toga pribavi sebi Abšalom kolâ i konjâ i pedeset ljudi koji su trčali pred njim.
2
Rano ujutro stajao bi Abšalom na putu kraj vrata. Svakoga koji je imao parnicu i koji je htio ići kralju na sud, Abšalom bi dozvao k sebi i upitao: “Iz kojega si grada?”
3
Kad bi onaj tada odgovorio: “Sluga je tvoj iz toga i toga Izrćlova plemena”, tada bi mu Abšalom rekao: “Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko saslušati kod kralja.”
4
Abšalom bi mu još rekao: “O, kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki koji ima parnicu ili kakav pravni posao mogao bi doći k meni. Ja bih mu već pribavio njegovo pravo.”
5
I kad bi mu tko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio ruku te bi ga privukao k sebi i poljubio ga.
6
Tako je činio Abšalom sa svim Izrćlcima koji su dolazili kralju da im sudi. Tako je primamljivao Abšalom srca Izrćlovih ljudi.
7
Kad prođu četiri godine, reče Abšalom kralju: “Htio bih otići i u Hebronu izvršiti svoj zavjet što sam ga učinio Gospodinu.
8
Jer kad sam boravio u Gešuru u Aramu, učini tvoj sluga ovaj zavjet: Ako da Gospodin da se vratim u Jeruzalem, prinijet ću Gospodinu žrtvu.”
9
Kralj mu odgovori: “Idi s mirom!” I Abšalom se zaputi i ode u Hebron.
10
Posla tajne glasnike svim Izrćlovim plemenima i poruči im: “čim čujete da su trube zatrubile, povičite: Abšalom je kralj u Hebronu!”
11
S Abšalomom ode i dvjesta ljudi iz Jeruzalema, koji su bili pozvani i koji su bezazleno pošli, a da nisu ništa znali.
12
Abšalom dade dovesti na prinošenje žrtava i Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona. Tako dobi buna na snazi, i sve se više ljudi priključivalo Abšalomu.
13
Tada stiže k Davidu glasnik i javi mu: “Srca Izrćlaca pristadoše uz Abšaloma.”
14
Nato David zapovjedi svim svojim slugama koji su bili kod njega u Jeruzalemu: “Ustajte! Bježimo! Jer inače ne ćemo pobjeći od Abšaloma. Brže se spremite za put! Inače će on pohitati i dostići će nas, oborit će nas, oborit će na nas zlo i udarit će grad oštricom mača.”
15
Sluge kraljeve odgovoriše kralju: “Sve će biti upravo onako kako želi gospodar i kralj! Mi smo tvoji pokorni sluge.”
16
Tako ode kralj i sav dvor za njim. Samo kralj ostavi deset žena i priležnica, da čuvaju palaču.
17
Kralj dakle ode i svi ljudi za njim. Kod posljednje se kuće zaustaviše.
18
Svi njegovi sluge prođoše pokraj njega. Svi Kerećani i Pelećani, svi Gićani, šest stotina ljudi, koji su bili pošli za njim iz Gata, prođoše pokraj njega.
19
Itaju Gićaninu kralj reče: “Zašto ćeš i ti ići s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti si stranac i sam si prognan iz svoje domovine.
20
Jučer si došao, a danas da te uzmem da se s nama potucaš i ne znaš kamo ja idem? Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno!”
21
Ali Itaj odvrati kralju: “Tako živ bio Gospodin, i tako živ bio moj gospodar i kralj! Ondje gdje bude moj Gospodin i kralj, bilo na smrt ili na život, bit će i tvoj sluga!”
22
Tada reče David Itaju: “Dobro, prođi.” I tako prođe Itaj Gićanin sa svim svojim ljudima i sa svom pratnjom što je bila s njim.
23
Sve je pučanstvo plakalo iza glasa dok su svi ljudi prolazili. Nato prijeđe kralj preko potoka Kidrona, a i sav narod prijeđe prema pustinji.
24
Sadok je bio kod njega sa svim levitima što su nosili kovčeg zavjeta Božjega. Oni spustiše kovčeg Božji, i Ebjatar je žrtvovao sve dok sav narod nije izišao iz grada.
25
Potom kralj reče Sadoku: “Nosi kovčeg Božji natrag u grad! Ako nađem milost u očima Gospodnjim, on će me dovesti natrag, i dat će mi da opet vidim njega i njegov stan.
26
Ako rekne: Nisi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka učini sa mnom što mu se čini dobro!”
27
Tada reče kralj svećeniku Sadoku i ovo: “Ti to razumiješ, vrati se u grad s dva vaša sina: tvoj sin Ahimaas i Jonatan, Ebjatarov sin!
28
Evo, ja ću čekati na gazovima pustinje dok ne dođe vaš glasnik i ne donese mi vijest.”
29
Tada Sadok i Ebjatar odnesoše kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše tamo.
30
A David se penjao uz Maslinsku goru. Plačući i pokrivene glave išao je gore. Bos je hodao otamo. I svi ljudi koji su bili s njim pokrili su svoje glave. Jednako plačući, penjali su se gore.
31
Kad javiše Davidu da je Ahitofel među buntovnicima kod Abšaloma, David povika: “O Gospodine, obezumi Ahitofelov savjet!?”
32
Kad je David bio došao na vrh gore, gdje je bio običaj častiti Boga, susretne ga iznenada Arčanin Hušaj razdrte haljine i glave posute prahom.
33
David mu reče: “Ako pođeš sa mnom, samo si mi na teret.
34
Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi!? onda možeš razbiti savjet Ahitofelov.
35
I svećenici Sadok i Ebjatar bit će tamo s tobom. Sve što čuješ iz kraljeve palače, priopći svećenicima Sadoku i Ebjataru!
36
Oni imaju tamo kod sebe svoja dva sina: Ahimaasa, Sadokova sina, i Jonatana, Ebjatarova sina. Po njima mi javljajte sve što čujete!”
37
I tako ode Davidov prijatelj Hušaj u grad, kad je Abšalom upravo ušao u Jeruzalem.
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 16 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24