Esther 1

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

Jump to: Chapter 2 →

1[(A.1) četvrte godine Ptolemejeva kraljevanja donesoše Dositej, koji se predstavljao kao svećenik iz Levijeva plemena, i njegov sin Ptolemej ovo pismo za Purim. Oni izjaviše da ga je preveo Lizimah, Ptolemejev sin, iz Jeruzalema. (A.2) Druge godine kraljevanja velikoga kralja Ahasvera, prvoga nisana, usni san Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, Kišova sina. (A.3) On je bio Judejac iz Benjaminova plemena koji je stanovao u gradu Suzi, ugledan čovjek i jedan od prvih činovnika na kraljevskom dvoru. (A.4) On je pripadao zarobljenicima što ih je iz Jeruzalema bio odveo Nabukodonozor, babilonski kralj, zajedno s Jekonijom, Judinim kraljem. (A.5) Ovo je bio njegov san: Začuše se glasna vika i buka, gromovi i potres, i velika zabuna bila je na zemlji. (A.6) Tada se postaviše jedan prema drugome dva velika zmaja spremna za boj. (A.7) Na njihovu viku razdražiše se svi narodi, kako bi se borili protiv naroda pravednika. (A.8) Tada dođe taman dan, pun pogibelji, tjeskobe i nevolje, i silne propasti za zemlju. (A.9) Narod pravednika bijaše zbunjen. Bojao se svoje propasti i spremao se na smrt. (A.10) Zavapi k Bogu, i na njegov vapaj naraste mali izvor na silnu rijeku sa silnom i mnogom vodom. (A.11) Svjetlost i sunce pokazaše se opet. Niski se uzvisiše i uništiše ugledne. (A.12) Kad je to bio gledao i kad se probudio, Mordokaj je razmišljao o tome što Bog hoće učiniti. Jednako mu je to bilo na pameti i rado je htio još te noći imati potpunu jasnoću. (B.1) Mordokaj je spavao u palači zajedno s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih dvorana koji su trebali čuvati palaču. (B.2) Tako je on čuo za njihove planove, ispitivao njihove namjere i saznao da rade o glavi kralju Artakserksu. I javi to kralju. (B.3) Kralj presluša obojicu dvorana, pa kad priznaše, bili su smaknuti. (B.4) Kralj taj slučaj dade zapisati u dnevnik i Mordokaj napisa o tome izvještaj. (B.5) Tada kralj prenese na Mordokaja službu u palači i nadari ga za njegovo djelo. (B.6) Ali Haman, Hamdatin sin, lažac, koji je bio kod kralja vrlo ugledan, dade se na to da Mordokaja i njegov narod upropasti kako bi se osvetio za onu dvojicu dvorana koji su bili pogubljeni.] Bilo je u dane Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao od Indije do Etiopije nad sto dvadeset i sedam pokrajina.

2Kad je kralj Ahasver sjedio na svom kraljevskom prijestolju u prijestolnici Suzi,

3treće godine svoga vladanja, priredi gozbu za sve svoje knezove i činovnike, na kojoj se kod njega nađoše vojni zapovjednici Perzijanaca i Medijanaca s vlastelinima i pokrajinskim upraviteljima.

4Pritom je pokazivao svoje bogatstvo, svoju kraljevsku slavu, svoju sjajnu veličinu mnogo dana: sto i osamdeset dana.

5Kad su bili završili ti dani, priredi kralj za sav narod, koji je bio u Suzi, od velikoga do maloga, sedmodnevnu svečanu gozbu u trijemu vrta koji je ležao do kraljevske palače.

6Zavjese od bijela pamuka i ljubičasta skrleta bile su obješene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne karike na mramornim stupovima. Na podu, koji je bio od alabastera, bijela i tamna mramora i od sedefasta kamena, stajali su zlatom i srebrom izvezeni jastuci za počinak.

7Piće se davalo u zlatnim posudama. Svaka je posuda bila različita. Vina je bilo u izobilju, po kraljevoj darežljivosti.

8I po kraljevu naputku nikoga se nije smjelo tjerati na piće. Jer je kralj bio zapovjedio svim svojim kućnim upraviteljima da svakome puste na volju.

9I kraljica Vašti priredi svečanu gozbu za žene u palači kralja Ahasvera.

10Sedmoga dana, kad se kralj bio razveselio od vina, zapovjedi on sedmorici dvorana: Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, koji su dvorili pred kraljem Ahasverom,

11neka dovedu kraljicu Vašti pred kralja pod kraljevskom krunom, da pokaže narodima i knezovima njezinu ljepotu, jer joj je pojava bila sjajna.

12Ali kraljica Vašti ne htjede se pojaviti na kraljevu zapovijed, koju joj donesoše dvorani. Zato se kralj vrlo razgnjevi, i njegov se gnjev raspali u njemu.

13Tada kralj upita mudrace, koji su se razumjeli u povijest. Jer je kralj običavao predlagati sve svoje stvari vještacima u zakonu i pravu,

14koji su mu bili najbliži, a to su bili: Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam uglednih Perzijanaca i Medijanaca, koji su imali slobodan pristup kralju i prvo mjesto u kraljevstvu.

15On ih upita: “Kako se mora po zakonu postupati s kraljicom Vaštijom, kad nije učinila što je zapovjedio kralj Ahasver preko dvorana?”

16Memukan odgovori kralju i knezovima: “Nije samo kralju skrivila kraljica Vašti, nego i svim knezovima i narodima koji stanuju u pokrajinama kralja Ahasvera.

17Za ponašanje kraljičino doznat će sve žene, i one će prezirati svoje muževe kad se bude pripovijedalo: Kralj je Ahasver zapovjedio kraljici Vašti, da dođe pred njega, a ona nije došla.

18Od onoga će se dana perzijske i medijske kneginje, koje čuju kako se ponijela kraljica, jednako ponašati prema svim kraljevim knezovima. Tako ne će biti kraja prkosu i svađi.

19Ako je ugodno kralju, neka izda nepromjenljivu kraljevskvu odredbu i neka je unese u zakonik Perzijanaca i Medijanaca: Vašti se ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom. Njezinu čast kraljice daje kralj drugoj, koja je bolja od nje.

20Kad se onda ta kraljeva odredba razglasi po svemu tako prostranom njegovu kraljevstvu, tada će sve žene plemenitaške i pučanke iskazivati dužnu čast svojim muževima.”

21Taj se prijedlog svidje se kralju i knezovima, i kralj učini po Memukanovu savjetu.

22On razasla pisma po svim kraljevskim pokrajinama, i to u svaku pokrajinu posebnim pismom i svakomu narodu njegovim jezikom: “Svaki muž mora biti gospodar u svojoj kući, pa govorio bilo koji jezik.”

Jump to: Chapter 2 →