bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Isaiah 10
Isaiah 10
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 9
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 11 →
1
Teško onima koji izdaju zakone pune zla, i onima koji pišu naputke što tlače,
2
da odbiju od suda uboge, da siromasima mojega naroda ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mogu opljačkati sirote!
3
Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Komu ćete se uteći za pomoć? I gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo?
4
Ne preostaje ništa nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
5
Teško Asuru: šibi moga gnjeva, palici moje jarosti u mojoj ruci!
6
Šaljem ga protiv bezbožnoga naroda; protiv naroda na koji se gnjevim; zapovijedam mu da plijeni i otima si i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7
Ali on ne shvaća tako; njegovo srce ne misli tako. Ne, samo ima uništenje u srcu, da istrijebi mnoge narode.
8
Jer on veli: “Nisu li svi kraljevi moji knezovi?
9
Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
10
Kako je moja ruka pogodila kraljevstva bogova, čiji su likovi bili moćniji od onih u Jeruzalemu i Samariji,
11
ne ću li učiniti i Jeruzalemu i njegovim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?”
12
Ali kad završi Svemogući sve svoje djelo na gori Sionu i u Jeruzalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje asirskoga kralja i ponosito sijevanje njegovih očiju.
13
Jer reče: “Snagom svojih ruku i mudrošću sam te izveo, jer sam tako razuman. Uklonio sam granice narodima, zaplijenio sam njihovo blago, u prah sam pretvorio njihove ohole vladaoce.
14
Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo narodâ. Kako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije mahnuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.”
15
Hvasta li se sjekira protiv onoga koji njom siječe? Veliča li se pila protiv onoga koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga koji nije od drveta!
16
Zato će svemogući Gospodin nad vojskama poslati među njegove junake sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj.
17
I Izrćlova svjetlost postat će oganj i njegov Svetac živi plamen koji njegovo trnje i drač spaljuje i u jedan dan uništava.
18
I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne.
19
Lako se može izbrojiti ostatak drveća šume, napisati ga može jedan dječak.
20
A u onaj dan ostatak Izrćlov, i tko je umaknuo od Jakovljeve kuće, ne će se više oslanjati na onoga koji ih udara, nego će se vjerno oslanjati na Gospodina, Izrćlova Sveca.
21
Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k jakome Bogu.
22
I kad bi tvojega naroda, Izrćle, bilo kao morskoga pijeska: samo će se njegov ostatak obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.
23
Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospodin nad vojskama po svemu svijetu.
24
Zato ovako govori svemogući Gospodin nad vojskama: “Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asira koji te udara štapom i svoju šibu diže na te kao nekoć Egipat.
25
Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i moj gnjev i jarost prestaje, da ih uništi.”
26
Tada će Gospodin nad vojskama podići na njih bič kao onda kad je na gavranovoj stijeni pobio Midjance. On će svoj štap podići nad morem kao što ga je podigao protiv Egipta.
27
U onaj će se dan skinuti Asirovo breme s tvojih leđa i jaram će njegov pasti s tvojega vrata.
28
On uzlazi od Rimona, ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja svoju prtljagu u Mikmasu.
29
Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi. Rama se prepada. Šaulov Gibea bježi.
30
Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Lajšo! Jadni Anatot!
31
Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe.
32
Još danas posjeduje Nob. Već svojom rukom zamahuje protiv gore sionske kćeri, protiv huma Jeruzalema.
33
Ali gle, tada svemogući Gospodin nad vojskama kreše strahovitom silom grane. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
34
Gusta šuma pada pod željezom, Libanon se sjekirom ruši.
← Chapter 9
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 11 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66