Joel 2

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na mojoj svetoj gori! Da zadršću svi zemaljski stanovnici. Jer dolazi Gospodnji dan. Jest, on je blizu!

2Dan tame i mraka. Dan oblaka i vihora. Kako se zora razastire povrh gora tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti će ga poslije kad biti do godina najdaljih naraštaja.

3Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao edenski vrt leži pred njim zemlja, a za njim tužna pustinja. Ništa ne uteče od njega.

4čine se kao konji. Trče kao konjanici.

5Topoću i skaču kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajući plamenovi sažižu strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj.

6Pred njima zadršću narodi. Crveno se zažare sva lica.

7Navaljuju kao junaci. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza.

8Jedan drugoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I među strijelama prodiru bez zastajanja.

9Udaraju na grad, trče po zidovima, penju se na kuće i kao lupeži ulaze kroz prozore.

10Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrače, svjetlost se zvijezda ugasi.

11I Gospodin drma svojim glasom pred svojom vojskom. Jer je njegova vojska vrlo velika, mnogobrojni su izvršitelji njegove riječi. Jest, velik je Gospodnji dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti?

12Ali i sada još govori Gospodin: “Svim srcem obratite se k meni posteći, plačući i tugujući!”

13Razderite svoja srca, a ne haljine! Obratite se Gospodinu, svojemu Bogu! Jer je on milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat milosrđem, i požali nesreću.

14Tko zna ne će li opet požaliti, tako da vam ipak još ostane njegov blagoslov, te imate žrtvene prinose i naljeve za Gospodina, svojega Boga?

15Trubite u trubu na Sionu! Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost!

16Saberite narod! Posvetite općinu! Sazovite starce! Saberite djecu i nejačad! Zaručnik neka iziđe iz svoje sobe, zaručnica iz svoje odaje!

17Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, Gospodnje sluge, i neka mole: “Smiluj se, Gospodine, svojemu narodu! Ne daj svoju baštinu pod sramotu, da joj se rugaju neznabošci! Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?”

18Tada je revnovao Gospodin za svoju zemlju i smilovao se svome narodu.

19I Gospodin je odgovorio svome narodu: “Evo, ja vam šaljem žita, vina i ulja da se time nasitite! Više vas ne dajem pod sramotu među neznabošcima.

20Sjevernoga ću neprijatelja protjerati od vas, odagnat ću ga u suhu i pustu zemlju, njegovu prednju četu u istočno more, njegovu zadnju četu u zapadno more, da se podigne od njega smrad raspadanja i da nestane njegova truleža. Jest, velike ću stvari učiniti.”

21Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se! Jer je Gospodin učinio velike stvari.

22Ne bojte se, poljske životinje! Jer su opet zelena pasišta u pustinji. Drveće opet nosi svoje plodove. Smokva i vinova loza daju svoj rod.

23I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodinu, svome Bogu, jer vam daje dažd u pravoj mjeri, spušta vam ranu i kasnu kišu kao prije.

24Tada se opet gumna napunjaju žitom. Kace se prelijevaju od vina i ulja.

25”Ja ću vam nadoknaditi godine kojima su urod izjeli skakavac, žderalica, ljupilac i grizac, moja velika vojska koju sam poslao na vas.

26Imat ćete jela u izobilju i bit ćete siti, i slavit ćete ime Gospodina, svojega Boga, koji je učinio čudesne stvari na vama. I nikada se više ne će osramotiti moj narod.

27Tada ćete spoznati da ja boravim usred Izrćla i da sam ja, Gospodin, vaš Bog, a inače nitko. I nikada se više ne će moj narod osramotiti.

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →