Jonah 1

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

Jump to: Chapter 2 →

1Riječ Gospodnja dođe Joni, Amitajevu sinu:

2”Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i ondje propovijedaj! Jer zloća je njihova prodrla do mene.”

3A Jona ustade da pobjegne od Gospodina u Taršiš. Siđe u Jafu i tamo nađe lađu koja je išla u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se, da se tako odveze od Gospodina u Taršiš.

4Ali Gospodin posla silan vjetar na more, i nastade na moru jaka bura, tako da lađa samo što se nije razbila.

5Mornari su se uplašili, i svaki je zazivao svojega boga. Bacali su u more uređaje s lađe, da bi je olakšali. A Jona je bio sišao na dno lađe, legao i zaspao.

6Tada pristupi k njemu kapetan broda i upita ga: “Što ti spavaš? Ustani i prizivaj svojega Boga! Možda nam se smiluje taj Bog, da ne poginemo.”

7Potom rekoše jedan drugome: “Dođite, bacit ćemo ždrijeb da vidimo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća!” Baciše dakle ždrijeb, i pade na Jonu.

8Tada mu rekoše: “Daj da znamo čijom nas krivnjom pogodi ova nesreća! Što je tvoj zanat? Odakle dolaziš? Gdje ti je postojbina? Iz kojega si naroda?”

9On im odgovori: “Ja sam Hebrej. Štujem Gospodina, nebeskoga Boga, koji je stvorio more i suhu zemlju.”

10Tada se ljudi vrlo uplašiše i upitaše ga: “Što si učinio?” Oni su naime doznali da je on bježao od Gospodina; jer im je to priznao.

11Upitaše ga ovako: “Što ćemo činiti s tobom da more odustane od nas?” More je naime bučilo sve žešće.

12Tada ih on zamoli: “Uzmite me i bacite me u more! Tada će more odustati od vas. Jer znam da je zbog mene došla na vas ova velika bura.”

13A ljudi su veslali da opet dođu na zemlju. Ali nisu mogli jer je more navaljivalo sve žešće na njih.

14Tada povikaše Gospodinu: “Ah, Gospodine, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka! Nemoj to staviti na nas kao nedužno prolivenu krv, nego učini, Gospodine, što se tebi svidi!”

15Potom uzeše Jonu i baciše ga u more. Tada more prestade bučiti.

16Ali se ljudi vrlo pobojaše Gospodina. Prinesoše žrtvu Gospodinu i zavjetovaše se.

Jump to: Chapter 2 →