Lamentations 2

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →

1Ah, kako naoblači Gospodin u svom gnjevu sionsku kćer! Baci s neba na zemlju Izrćlov sjaj, ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva.

2Ne štedeći ih, uništi Gospodin sva Jakovljeva polja. Poobara u svom gnjevu tvrđave Judine kćeri. Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo i njegove knezove.

3Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izrćlovu snagu. Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja, raspali se na Jakova kao plameni oganj što sve proždire.

4Kao neprijatelj nateže svoj luk, kao protivnik pruži svoju desnicu; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri. Izli svoj gnjev kao oganj.

5Kao neprijatelj pokaza se Gospodin, uništi Izrćla, uništi sve njegove palače, obori njegove tvrđave, nagomila na Judinu kćer jad na jad.

6Pogazi kao lijehu njegov Hram, poruši njegovo Svetište. Gospodin vrati u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U svom žestokom gnjevu odbaci kralja i svećenika.

7Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik, zamrzi svoje svetište. Pusti da padnu neprijatelju u ruke zidovi njegovih dvorova. Snađe ih vika u Gospodnjoj kući kao u dan blagdana.

8Gospodin odluči uništiti zidove sionske kćeri. Rasteže mjeračko uže i ne stavi svoje ruke kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su zajedno.

9Utonoše u zemlju njezina vrata; slomi i razbi njezine prijevornice. Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi. Nema više zakona. I njezini proroci ne dobivaju viđenja od Gospodina.

10Šuteći, sjede na zemlji starci sionske kćeri, posuli su prahom svoju glavu, vrećom se ogrnuli. Oborile su k zemlji glavu jeruzalemske djevojke.

11Ispadoše mi oči od plača, moje grudi hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri mojega naroda, jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama.

12Svojim majkama viču: “Gdje je kruh?” Ginu kao smrtna rana na gradskim ulicama, izdišu svoju dušu na grudima svojih majki.

13Što da ti predočim, s čim da te izjednačim, jeruzalemska kćeri? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, sionska kćeri? Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli?

14Tvoji su ti proroci navješćivali laž i prijevaru, nisu otkrivali tvoje krivnje, da okrenu tvoju sudbinu. Samo su ti kazivali utvare, da te prevare i zavedu.

15Nad tobom plješću rukama svi koji prolaze putem. Psiču i mašu glavom nad jeruzalemskom kćeri: “To li je grad za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?”

16Otvaraju usta protiv tebe svi tvoji neprijatelji. Škripe zubima, psiču i viču: “Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!”

17Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike.

18O, poviči gore visoko Gospodinu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku tvoje suze kao potok danju i noću! Ne daj sebi nikada mira; neka se tvoje oko nikada ne odmori!

19Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k njemu ruke za život svoje djece, što ginu od gladi na uglovima svih ulica!

20”Gospodine, vidi ipak i pogledaj kome si ovako učinio! Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela, dječicu svoje brige? Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu ubijati svećenike i proroke?

21Po ulicama leže na zemlji dječak i starac. Moje djevojke i mladići padoše od mača. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva, poklao si ih okrutno.

22Sazvao si kao na blagdan odasvud one koji me straše. U dan Gospodnjega gnjeva nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi moj neprijatelj pobi.”

← Chapter 1 Jump to: Chapter 3 →