Mark 14 — Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

1Poslije dva dana bio je Vazam, blagdan beskvasnih kruhova. Tada su tražili svećenički glavari i pismoznanci priliku da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

2Ali rekoše: “Samo ne na blagdan! Inače će se pobuniti narod.”

3Kad je on boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu.

4Na to se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: “čemu to rasipanje pomasti?

5Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.” I mrmljali su na nju.

6A Isus reče: “Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni.

7Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda.

8Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop.

9Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.”

10Tada ode Juda Iškariotski, jedan od dvanćstorice, k svećeničkim glavarima da im ga izda.

11Oni se obradovaše kad to čuše i obećaše mu dati novaca. Sad je tražio zgodu da ga izda.

12U prvi dan beskvasnih kruhova, kad se običavalo klati vazmeno janje, upitaše ga njegovi učenici: “Kamo da idemo i pripravimo za te vazmeno janje?”

13Tada posla dvojicu svojih učenika i naloži im: “Idite u grad! Tamo će vas sresti čovjek s krčagom. Idite za njim;

14i gdje uđe, kažite gospodaru one kuće: Učitelj pita: Gdje je dvorana u kojoj mogu slaviti Vazam sa svojim učenicima?

15On će vam pokazati veliku gornju prostoriju opremljenu za gozbu. Ondje nam pripravite!”

16Učenici odoše u grad i nađoše kao što im je bio Isus kazao i pripraviše Vazam.

17Kad bi večer, dođe s dvanćstoricom.

18Kad su bili za stolom i jeli, Isus reče: “Zaista kažem vam: Jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.”

19Ožalošćeni, pitali su ga jedan za drugim: “Da nisam ja?”

20On im odvrati: “Jedan je od vas dvanćstorice, jedan koji umače sa mnom u zdjelu.

21Sin čovječji ide, istina, kao što je za njega pisano; ali teško čovjeku koji izda Sina čovječjega! Bolje bi bilo tomu čovjeku da se nije rodio.”

22Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh, dade im ga i reče: “Uzmite, ovo je moje tijelo.”

23Tada uze kalež, zahvali i dade im ga, i pili su svi iz njega.

24Pritom im reče: “Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge.

25Zaista kažem vam: Više ne ću piti od ovoga trsova roda do onog dana kad ga budem pio posve novoga u Božjem kraljevstvu.”

26Tada otpjevaše hvalospjev i izađoše na Maslinsku goru.

27Tada im Isus reče: “Svi ćete se vi sablazniti zbog mene ove noći. Jer stoji pisano: Udarit ću pastira, onda će se razbježati ovce.

28Ali poslije svojega uskrsnuća ići ću pred vama u Galileju.”

29Petar mu odvrati: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja ne ću.”

30Isus mu odvrati: “Zaista kažem ti: Još noćas, prije nego pijetao dva puta zapjeva, tri puta ćeš me zatajiti.”

31A on je još revnije uvjeravao: “I ako bih morao poći u smrt s tobom, ne ću te zatajiti.” Tako su tvrdili i svi drugi.

32Dođoše u predio koji se zvao Getsemani. On reče svojim učenicima: “Sjedite ovdje, dok se pomolim!”

33Samo uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Tada poče drhtati i plašiti se.

34Reče im: “Žalosna je moja duša do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!”

35Tada ode malo dalje, baci se na zemlju ničice i molio se da bi ga mimoišao ovaj čas, ako je moguće.

36”Aba, Oče”, reče, “tebi je sve moguće; uzmi ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”

37Tada dođe i nađe ih gdje spavaju. Reče Petru: “Šimune, ti spavaš? Zar nisi mogao bdjeti ni jednu uru?

38Bdijte i molite se da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”

39Udalji se po drugi put i pomoli se istim riječima.

40Kad se vratio, nađe ih opet gdje spavaju. Oči su im bile otežale, i nisu znali što bi mu odgovorili.

41Dođe po treći put i reče im: “Jednako spavate i počivate? Dosta. Došao je čas. Evo, Sin čovječji bit će predan u ruke grješnicima.

42Ustanite, hajdemo! Evo, moj se izdajnik približio!”

43Dok je još govorio, dođe već Juda, jedan od dvanćstorice, i s njim četa s mačevima i toljagama, po nalogu svećeničkih glavara, pismoznanaca i starješina.

44A izdajnik je bio s njima ugovorio znak: “Koga poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite ga oprezno!”

45Kad dođe, odmah pristupi k Isusu, poljubi ga i reče: “Učitelju!”

46A oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga.

47A jedan od onih što su stajali ondje potegnu mač, udari njim slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

48Isus im reče: “Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite.

49Svaki sam dan bio među vama u Hramu i učio, i niste me uhvatili. Ali neka se ispuni Pismo.”

50Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.

51A neki mladić, koji je na golu tijelu nosio samo platnenu haljinu, išao je za njim; i uhvatiše ga.

52A on ostavi platnenu haljinu i gol pobježe od njih.

53Odvedoše Isusa k velikomu svećeniku. Tamo su se sabrali svi svećenički glavari, starješine i pismoznanci.

54Petar je išao za njim izdaleka, do u dvorište velikoga svećenika. Ondje je sjedio sa slugama uz vatru i grijao se.

55Svećenički glavari i sve Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da ga ubiju. Ali ne nađoše nijedno.

56Istina, iznesoše mnoge lažne izjave o njemu, ali njihove izjave nisu bile suglasne.

57Neki još ustadoše i lažno izjaviše o njemu:

58”Mi smo čuli gdje on govori: Ja ću razvaliti ovaj Hram koji je sagrađen čovječjom rukom i u tri dana sagradit ću drugi koji nije načinjen čovječjom rukom.”

59Ali ni u tom se nije slagalo njihovo svjedočanstvo.

60Tada se diže veliki svećenik, stupi na sredinu i zapita Isusa: “Zar nemaš ništa odvratiti na to što ovi iznose protiv tebe?”

61On je šutio i nije ništa odgovorio. Opet ga zapita veliki svećenik: “Jesi li ti Mesija, Sin Blagoslovljenoga?”

62A Isus odgovori: “Ja sam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne Svemogućega i dolazi na nebeskim oblacima.”

63Tada veliki svećenik razdera svoju haljinu i reče: “čemu trebamo još svjedoke?

64čuli ste hulu; što vam se čini?” Oni jednoglasno izjaviše da je zaslužio smrt.

65I neki su pljuvali na nj, pokrivali mu lice, udarali ga pesnicama i rugali se: “Proreci!” Sluge su ga udarale po obrazu.

66Dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika.

67Kad vidje gdje se Petar grije, pogleda na nj i reče: “I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.”

68On zataji i reče: “Ne znam i ne razumijem što govoriš.” Tada izađe van u predvorje. I pijetao zapjeva.

69I kad ga vidje ondje sluškinja, reče onima što su tamo stajali: “Ovaj je jedan od njih.”

70On opet zataji. Malo zatim oni što su okolo stajali rekoše Petru: “Doista si ti jedan od njih jer si Galilejac.”

71Tada se poče kleti i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka o kojem govorite.”

72Odmah zapjeva pijetao po drugi put. I Petar se sjeti riječi koju mu je bio Isus rekao: “Prije nego zapjeva pijetao dva puta, zatajit ćeš me tri puta.” I on proplaka.