Micah 7

Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version

← Chapter 6 Jump to:

1Teško meni! Jer je meni kao onome koji u jesen, nakon berbe, još sabire grožđe: nema više grozda za jelo, nema rane smokve koju sam zaželio.

2Nestalo je pobožnoga iz zemlje. Poštena čovjeka nema više među ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugome postavljaju mrežu.

3Ruke su im pružene na zlo, da ga revno čine. Poglavar zahtijeva. Sudac radi samo za plaću. Moćnik odlučuje po svojoj požudi, i onda to međusobno izvrću.

4Najbolji je od njih kao trn, najpošteniji je gori od trnja. Ali u dan što ga navijestiše uhode, tvoj kazneni sud dolazi. Tada će se smesti.

5Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom koju voliš zatvori vrata svojih usta!

6Jer sin prezire oca, kći prkosi majci, snaha svekrvi: neprijatelji su čovjeku njegovi ukućani.

7Ali ja gledam Gospodina. čekam Boga koji mi pomaže: Uslišit će me moj Bog!

8Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja! Ako li sam pao, dići ću se opet. Sjedim li u mraku, Gospodin mi je svjetlost.

9Podnosit ću Gospodnji gnjev? jer sam mu sagriješio? dok on ne razriješi moju parnicu i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam njegovo spasenje.

10Neprijateljica će moja to vidjeti i sram će pokriti onu koja mi je govorila: “Gdje je Gospodin, tvoj Bog?” Moje će se oči napasti na njoj, kad bude pogažena kao blato na ulici.

11Dolazi dan u koji će se opet sazidati tvoji zidovi, dan u koji će se nadaleko protegnuti tvoje granice.

12U onaj će dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata, od mora do mora, od gore do gore.

13A zemlja će neprijateljska postati pustinja zbog svojih stanovnika, za plaću njihovih djela.

14Pasi svoj narod sa svojom palicom, i stado što je tvoje, što osamljeno stanuje u šumovitoj zemlji usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Bašanu i Gileadu kao u davne dane!

15”Kao u dane kad si izišao iz Egipta pokazat ću mu čudesa.

16Neznabožački narodi to će vidjeti i posramit će se, unatoč svoj svojoj moći. Morat će staviti ruku na usta i oglušiti.

17Lizat će prah zmije, kao crvi na zemlji! Dršćući predat će se zajedno sa svojim tvrđavama, uplašeni približit će se Gospodinu, našemu Bogu, i tebe se bojati!”

18Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijehe i ostatku svoje baštine otpušta opačine, koji ne zadržava dovijeka svojega gnjeva, nego ima radost na milosti?

19On će nam se opet smilovati, pogazit će naše opačine i baciti u morsku dubinu sve naše grijehe.

20Ti ćeš pokazati vjernost Jakovu, milost Abrahamu, kako si se zakleo našim ocima u dane davne davnine.

← Chapter 6 Jump to: