bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Proverbs 1
Proverbs 1
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 2 →
1
Izreke Salomona, Davidova sina, Izrćlova kralja.
2
One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora.
3
čine da se postigne stega i razboritost, pravednost, poštenje i iskrenost.
4
Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiću.
5
čuje li ih mudrac, u znanju će porasti; razum će sebi steći životnu mudrost.
6
Razumjet će govor izreke i prispodobe, riječi i zagonetke mudraca.
7
Strah je Gospodnji najviša spoznaja; samo luđaci preziru mudrost i stegu.
8
Slušaj, sine moj, pouku svojega oca! Ne cijeni malo naputak svoje majke!
9
Jer su oni mio vijenac tvojoj glavi, ures vratu tvojemu.
10
Sine moj, nemoj pristati ako te mame zli ljudi;
11
ako reknu: “Dođi s nama, da natjeramo u stupicu dobroga, da stavimo zamku nedužnome ni za što!
12
Žive ih proždrimo kao carstvo mrtvih, s kožom i kosom, kao one što silaze u podzemni svijet!
13
Dobit ćemo neko dragocjeno dobro, napunit ćemo svoje kuće plijenom.
14
U našemu krugu bacat ćeš svoj ždrijeb; kao svi vodit ćeš zajedničku kesu.”
15
Sine moj, ne idi na put s njima i drži svoju nogu daleko od njihove staze!
16
Jer njihove noge hite prema zlu, trče da prolijevaju krv.
17
Jer je uzalud razapeta mreža pred očima svih ptica.
18
Vrebaju vlastitu krv, stavljaju sami sebi zamku.
19
To je sudbina onoga, koji ide za nepravednim dobitkom: on ga stoji glave.
20
Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti. Na slobodnim mjestima odjekuje njezin glas.
21
Visoko gore na zidovima razliježe se njezin povik. Na vratima, u gradu, drži svoje govore:
22
”Dokle ćete još, vi luđaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjehivači, dokle će biti mio podsmijeh, i vi, bezumni, dokle ćete mrziti razboritost?
23
Primite k srcu moju opomenu! Evo, pustit ću svoje negodovanje protiv vas, da slobodno poteče. Objavit ću vam svoje izreke.
24
Zvao sam, a vi ste se nećkali, namigivao sam, a nitko nije mario;
25
u vjetar ste bacali svaki moj savjet, niste htjeli znati za moju opomenu.
26
Zato ću se i ja smijati vašoj nesreći, rugat ću se kad vas napadne tjeskoba,
27
kad kao zlo vrijeme na vas navali strah, i vaša pogibao kao oluja dođe, kad nasrne na vas nevolja i muka.
28
Tada će me zvati, ali se ja ne ću odazvati. Tražit će me, ali me ne će naći.
29
Budući da su mrzili spoznaju, i za strah Gospodnji nisu ništa pitali,
30
i za moj savjet nisu se nikada brinuli, nego su sve pokude moje prezirali,
31
zato će jesti plod svojih djela i nasitit će se svojih nauma.
32
Jer luđacima njihov otpad donosi smrt, bezbrižnost je propast luđaka.
33
Ali tko me slijedi, može stanovati sigurno i biti miran, bez bojazni od zla.”
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 2 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31