Micah 7

Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)

← Chapter 6 Jump to:

1Teško meni! Ja sam kao onaj koji traži ostatke nakon ljetne berbe plodova i grožđa. Ali nigdje grozda da ga pojedem, ni rane smokve za kojom žudim.

2Vjerni su nestali iz zemlje, nema više nikog čestitog. Svi vrebaju da krv proliju, jedni drugima zamke postavljaju.

3Ruke su im za zlo uvježbane. Službenici traže darove, suci primaju mito, velikaši nameću svoje želje — svi oni zajedno spletkare.

4Najbolji među njima je kao trn, najpošteniji kao bodljikavi grm. Došao je dan koji su vidjeli tvoji proroci. Dan kada ste došli izvršiti kaznu. Sada će ljudi biti zbunjeni.

5Ne vjeruj bližnjemu, ne uzdaj se u prijatelja. Pazi što pričaš pred ženom koja ti leži u naručju.

6Jer, sin prezire oca, kći se okreće protiv majke i snaha protiv svekrve. Čovjeku su neprijatelji njegovi vlastiti ukućani.

7Jeruzalem kaže: »Nadam se BOŽJEM dolasku. Čekam Boga da me spasi. Moj Bog će me čuti.

8Ne likuj nada mnom, neprijatelju. Iako sam pao, ustat ću. Iako sjedim u tami, BOG će mi biti svjetlo.

9Sagriješio sam protiv BOGA pa trpim njegovu srdžbu dok se ne zauzme za mene i donese mi pravdu. Izvest će me na svjetlost i gledat ću njegovu pravednost.

10Vidjet će to moja neprijateljica i bit će posramljena. To je ona koja je govorila: Gdje je taj tvoj BOG? Vlastitim ću očima gledati kako je gaze kao blato na ulicama.«

11Jeruzaleme, doći će vrijeme obnove tvojih zidina, vrijeme kad će ti se proširiti granice.

12U to vrijeme vratit će se tvoj narod s područja od Asirije do Egipta, od Egipta do rijeke Eufrat, od dalekih mora i planina.

13A ostatak zemlje će opustjeti zbog zlodjela svojih stanovnika.

14Božji narod moli: »Vodi svoj narod svojom pastirskom palicom, napasaj stado koje ti pripada, jer živi osamljeno u šikari, okruženoj plodnim poljima. Neka pase u Bašanu i Gileadu kao u davnim danima.

15Pokaži nam čudesa kao kad si izašao iz Egipta.

16Narodi će to vidjeti i posramiti se svoje moći. U čudu će pokriti usta i začepiti svoje uši.

17Lizat će prašinu kao zmije, kao stvorovi što gmižu po zemlji. Drhteći će izaći iz svojih utvrda, doći će k našem BOGU užasnuti, imat će strahopoštovanja prema tebi.

18Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijeh? Ti prelaziš preko prijestupa svoga preostalog naroda. Ne ustrajavaš zauvijek u gnjevu, već voliš pokazati vjernu ljubav.

19Ponovo ćeš nam se smilovati, zgazit ćeš naša zla djela. Naše ćeš grijehe baciti u dubine mora.

20Pokazat ćeš svoju odanost Jakovu, ljubav i vjernost Abrahamu, kao što si se zakleo našim precima u davnim danima.«

← Chapter 6 Jump to: