bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible 1988
/
Mark 5
Mark 5
Croatian Bible 1988
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 6 →
1
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
2
Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
3
Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
4
jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5
Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6
Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
7
a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!"
8
Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!"
9
Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!"
10
I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11
A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
12
Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!"
13
I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14
Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
15
Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
16
A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17
Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18
Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
19
No on mu ne dopusti, nego mu reče: "Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao."
20
On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
21
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
22
Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
23
pa ga usrdno moljaše: "Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!"
24
I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
26
mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
27
Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
28
Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena."
29
I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
31
A učenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'"
32
A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
33
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
34
On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!"
35
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?"
36
Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
37
I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38
I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
39
Uđe i kaže im: "Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava."
40
A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
41
Primi dijete za ruku govoreći: "Talita, kum!" što znači: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!"
42
I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
43
On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 6 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16