1 Corinthians 13

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 12 Jump to: Chapter 14 →

1Ako jezike čovječije i anđelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči.

2I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.

3I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.

4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se,

5Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,

6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.

8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.

9Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;

10A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.

11Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.

12Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.

13A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima.

← Chapter 12 Jump to: Chapter 14 →