bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
2 Samuel 1
2 Samuel 1
Serbian Latin Version : 1865
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 2 →
1
A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,
2
Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.
3
I reče mu David: otkuda ideš? A on mu reče: iz okola Izrailjskoga utekoh.
4
A David mu reče: šta bi? kaži mi. A on reče: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
5
A David reče momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo Saul i sin mu Jonatan?
6
A momak koji mu donese glas reče: slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.
7
A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me.
8
A on mi reče: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
9
A on mi reče: pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.
10
I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu.
11
Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
12
I ridaše i plakaše, i postiše do večera za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od mača.
13
I reče David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reče: ja sam sin jednoga došljaka Amalika.
14
Reče mu David: kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?
15
I dozva David jednoga između momaka svojih i reče: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije.
16
I reče mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedočiše na te govoreći: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.
17
Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem,
18
I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga:
19
Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?
20
Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanijeh.
21
Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit s junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.
22
Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.
23
Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni na smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu.
24
Kćeri Izrailjeve! plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim.
25
Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!
26
Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
27
Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 2 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24