Daniel 12

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 11 Jump to:

1A u to će se vrijeme podignuti Mihailo veliki knez, koji brani tvoj narod; i biće žalosno vrijeme, kakoga nije bilo otkako je naroda dotada; i u to će se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi.

2I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život vječni a drugi na sramotu i prijekor vječni.

3I razumni će se sjati kao svjetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvijezde vazda i dovijeka.

4A ti Danilo zatvori ove riječi i zapečati ovu knjigu do pošljednjega vremena; mnogi će pretraživati, i znanje će se umnožiti.

5Tada pogledah ja Danilo, i gle, stajahu druga dvojica, jedan s ove strane na brijegu rijeke, a drugi s one strane na brijegu rijeke.

6I jedan reče čovjeku obučenome u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci: kad će biti kraj tijem čudesima?

7I čuh čovjeka obučenoga u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci, i podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu, i zakle se onijem koji živi uvijek da će se sve ovo ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena, i kad se svrši rasap sile svetoga naroda.

8I ja čuh ali ne razumjeh; i rekoh: gospodaru moj, kakav će biti kraj tome?

9A on reče: idi Danilo, jer su zatvorene i zapečaćene ove riječi do pošljednjega vremena.

10Mnogi će se očistiti, ubijeliti i okušati; a bezbožnici će raditi bezbožno, niti će koji bezbožnik razumjeti; ali će razumni razumjeti.

11A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna, biće tisuća i dvjesta i devedeset dana.

12Blago onome koji pretrpi i dočeka tisuću i tri stotine i trideset i pet dana.

13A ti idi ka kraju; i počivaćeš i ostaćeš na dijelu svom do svršetka svojih dana.

← Chapter 11 Jump to: