Deuteronomy 21

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 20 Jump to: Chapter 22 →

1Kad se nađe ubijen čovjek u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, gdje leži u polju, a ne zna se ko ga je ubio,

2Tada neka izidu starješine tvoje i sudije tvoje, i neka izmjere od ubijenoga do gradova koji su oko njega.

3Pa koji grad bude najbliže ubijenoga, starješine onoga grada neka uzmu junicu iz goveda, na kojoj se još nije radilo, koja nije vukla u jarmu,

4I neka odvedu starješine onoga grada tu junicu u pustu dolinu gdje se ne kopa ni sije, i neka zakolju junicu ondje u dolini.

5Potom neka pristupe sveštenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod Bog tvoj da mu služe i da blagosiljaju u ime Gospodnje, i na njihovijem riječima da ostaje svaka raspra i svaka šteta;

6I sve starješine onoga grada koji budu najbliže ubijenoga neka operu ruke svoje nad zaklanom junicom u onoj dolini,

7I tvrdeći neka reku: ruke naše nijesu prolile ove krvi niti su oči naše vidjele;

8Milostiv budi narodu svojemu Izrailju, koji si iskupio, Gospode, i ne meći prave krvi na narod svoj Izrailja. Tako će se očistiti od one krvi.

9I ti ćeš skinuti pravu krv sa sebe kad učiniš što je pravo pred Gospodom.

10Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo,

11I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu,

12Odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje;

13I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena.

14Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio.

15Ko bi imao dvije žene, jednu milu a drugu nemilu, pa bi rodila sinove, i mila i nemila, i prvenac bi bio od nemile,

16Onda kad dođe vrijeme da podijeli sinovima svojim što ima, ne može prvencem učiniti sina od mile preko sina od nemile koji je prvenac;

17Nego za prvenca neka prizna sina od nemile i dade mu dva dijela od svega što ima, jer je on početak sile njegove, njegovo je pravo prvenačko.

18Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša,

19Neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega,

20I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, ne sluša nas, izjelica je i pijanica.

21Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj čuje i boji se.

22Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuđen na smrt i objesiš ga na drvo,

23Neka ne prenoći tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo.

← Chapter 20 Jump to: Chapter 22 →