Esther 7

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →

1I tako dođe car i Aman na objed carici Jestiri.

2I reče car Jestiri opet drugi dan napivši se vina: šta želiš, carice Jestiro? daće ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biće.

3Tada odgovori carica Jestira i reče: ako sam našla milost pred tobom, care, i ako je caru ugodno, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu.

4Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, pobiju i istrijebe. Da smo prodani da budemo sluge i sluškinje, mučala bih, premda neprijatelj ne bi mogao naknaditi štete caru.

5A car Asvir progovori i reče carici Jestiri: ko je taj? i gdje je taj koji se usudio tako činiti?

6A Jestira reče: protivnik i neprijatelj ovaj je zlikovac Aman. A Aman se uplaši od cara i od carice.

7Tada car gnjevan usta od vina i otide u vrt kod dvora, a Aman osta da moli za život svoj caricu Jestiru, jer vidje da je car naumio zlo po nj.

8Potom se car vrati iz vrta dvorskoga u kuću gdje bješe pio vino; a Aman bješe pao na odar gdje sjeđaše Jestira. I car reče: eda li će i caricu osramotiti kod mene u kući? Čim ta riječ izide iz usta carevijeh, pokriše lice Amanu.

9I Arvona, jedan od dvorana carevijeh, reče: evo i vješala što je načinio Aman za Mardoheja koji je govorio dobro po cara stoje kod kuće Amanove, visoka pedeset lakata. I reče car: objesite ga na njih.

10I tako objesiše Amana na vješala koja bješe pripravio Mardoheju. I gnjev carev utiša se.

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →