bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Ezekiel 21
Ezekiel 21
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 20
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 22 →
1
(21:6) I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
2
(21:7) Sine čovječji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetijem mjestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve.
3
(21:8) I reci zemlji Izrailjevoj: ovako veli Gospod: evo me na te; izvući ću mač svoj iz korica, i istrijebiću iz tebe pravednoga i bezbožnoga.
4
(21:9) Da istrijebim iz tebe pravednoga i bezbožnoga, zato će izaći mač moj iz korica svojih na svako tijelo od juga do sjevera.
5
(21:10) I poznaće svako tijelo da sam ja Gospod izvukao mač svoj iz korica njegovijeh, neće se više vratiti.
6
(21:11) A ti, sine čovječji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima.
7
(21:12) A kada ti reku: zašto uzdišeš? ti reci: za glas što ide, od kojega će se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakoga će duha nestati, i svaka će koljena postati kao voda; evo, ide, i navršiće se, govori Gospod Gospod.
8
(21:13) Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
9
(21:14) Sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: reci: mač, mač je naoštren, i uglađen je.
10
(21:15) Naoštren je da kolje, uglađen je da sijeva; hoćemo li se radovati kad prut sina mojega ne haje ni za kako drvo?
11
(21:16) Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; mač je naoštren i uglađen, da se da u ruku ubici.
12
(21:17) Viči i ridaj, sine čovječji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod mač će biti okrenuti s narodom mojim, zato udri se po bedru.
13
(21:18) Kad bješe karanje, šta bi? eda li ni od pruta koji ne haje neće biti ništa? govori Gospod Gospod.
14
(21:19) Ti dakle, sine čovječji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer će mač doći i drugom i trećom, mač koji ubija, mač koji velike ubija, koji prodire u klijeti.
15
(21:20) Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od mača; jaoh! pripravljen je da sijeva, naoštren da kolje.
16
(21:21) Stegni se, udri nadesno, nalijevo, kuda se god obrneš.
17
(21:22) Jer ću i ja pljeskati rukama, i namiriću gnjev svoj. Ja Gospod rekoh.
18
(21:23) Još mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
19
(21:24) A ti, sine čovječji, načini dva puta, kuda će doći mač cara Vavilonskoga; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gdje se počinje put gradski, izberi.
20
(21:25) Načini put, kojim će doći mač na Ravu sinova Amonovijeh, i u Judeju na tvrdi Jerusalim.
21
(21:26) Jer će car Vavilonski stati na rasputici, gdje počinju dva puta, te će vračati, gladiće strijele, pitaće likove, gledaće u jetru.
22
(21:27) Nadesno će mu vračanje pokazati Jerusalim da namjesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujući, da namjesti ubojne sprave prema vratima, da načini opkope, da pogradi kule.
23
(21:28) I učiniće se vračanje zaludno zakletima, a to će napomenuti bezakonje da se uhvate.
24
(21:29) Zato ovako veli Gospod Gospod: što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevjera vaša i grijesi se vaši vide u svijem djelima vašim, zato što dođoste na pamet, bićete pohvatani rukom.
25
(21:30) A ti, nečisti bezbožniče, kneže Izrailjev, kome dođe dan kad bi na kraju bezakonje,
26
(21:31) Ovako veli Gospod Gospod: skini tu kapu i svrzi taj vijenac, neće ga biti; niskoga ću uzvisiti a visokoga ću poniziti.
27
(21:32) Uništiću, uništiću, uništiću ga, i neće ga biti, dokle ne dođe onaj kome pripada, i njemu ću ga dati.
28
(21:33) A ti, sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: mač, mač je izvučen, uglađen da kolje, da zatire, da sijeva,
29
(21:34) Dokle ti viđaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenijem bezbožnicima, kojima dođe dan kad bi kraj bezakonju.
30
(21:35) Ostavi mač u korice; na mjestu gdje si se rodio, u zemlji gdje si postao, sudiću ti;
31
(21:36) I izliću na te gnjev svoj, ognjem gnjeva svojega dunuću na te i predaću te u ruke žestokim ljudma, vještim u zatiranju.
32
(21:37) Ognju ćeš biti hrana, krv će ti biti posred zemlje, nećeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh.
← Chapter 20
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 22 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48