bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Hebrews 11
Hebrews 11
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 10
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 12 →
1
Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo.
2
Jer u njoj stari dobiše svjedočanstvo.
3
Vjerom poznajemo da je svijet riječju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
4
Vjerom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5
Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne nađe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedočanstvo da ugodi Bogu.
6
A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže.
7
Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, načini kovčeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri.
8
Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju šćaše da primi u našljedstvo, i iziđe ne znajući kuda ide.
9
Vjerom dođe Avraam u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunašljednicima obećanja toga.
10
Jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog.
11
Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeća.
12
Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora.
13
U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
14
Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstva.
15
I da bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziđoše, imali bi vrijeme da se vrate.
16
Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
17
Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obećanje,
18
U kojemu bješe kazano: u Isaku nazvaće ti se sjeme;
19
Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku.
20
Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
21
Vjerom blagoslovi Jakov umirući svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove.
22
Vjerom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje.
23
Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i pobojaše se zapovijesti careve.
24
Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kćeri Faraonove;
25
I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha:
26
Državši sramotu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu.
27
Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viđaše.
28
Vjerom učini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvorođene ne dotakne do njih.
29
Vjerom prijeđoše Crveno More kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
30
Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
31
Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem.
32
I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima,
33
Koji vjerom pobijediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34
Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuđe;
35
Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije;
36
A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
37
Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
38
Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskijem.
39
I ovi svi dobivši svjedočanstvo vjerom ne primiše obećanja;
40
Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.
← Chapter 10
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 12 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13