bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
John 6
John 6
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 7 →
1
Potom otide Isus preko mora mora Galilejskoga kod Tiverijade.
2
I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima.
3
A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.
4
A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.
5
Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu?
6
A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.
7
Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
8
Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
9
Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
10
A Isus reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.
11
A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe.
12
I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
13
I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli.
14
A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet.
15
A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
16
A kad bi uveče siđoše učenici njegovi na more,
17
I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
18
A more se podizaše od velikoga vjetra.
19
Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se.
20
A on im reče: ja sam; ne bojte se.
21
Onda ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
22
Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše,
23
A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
24
Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum da traže Isusa.
25
I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
26
Isus im odgovori i reče: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
27
Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vas dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
28
A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?
29
Odgovori Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
30
A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?
31
Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
32
Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;
33
Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
34
Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
35
A Isus im reče: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji mene vjeruje neće nikad ožednjeti.
36
Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
37
Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
38
Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
39
A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
40
A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
41
Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba.
42
I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?
43
Onda Isus odgovori i reče im: ne vičite među sobom.
44
Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
45
U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.
46
Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
47
Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.
48
Ja sam hljeb života.
49
Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
50
Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
51
Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.
52
A Jevreji se prepirahu među sobom govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
53
A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.
54
Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
55
Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
56
Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
57
Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
58
Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće vavijek.
59
Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.
60
Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
61
A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?
62
A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
63
Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
64
Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65
I reče: zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
66
Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
67
A Isus reče dvanaestorici: da nećete i vi otići?
68
Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
69
I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
70
Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?
71
A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 7 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21