Obadiah 1

Serbian Latin Version : 1865

Jump to:

1Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za Edomsku: čusmo glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nju u boj.

2Gle, učiniću te malijem među narodima, bićeš vrlo prezren.

3Ponos srca tvojega prevari te, tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem, u visokom stanu svom, i govoriš u srcu svom: ko će me oboriti na zemlju?

4Da podigneš visoko kao orao i među zvijezde da metneš gnijezdo svoje, odande ću te oboriti, govori Gospod.

5Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? da su došli k tebi berači vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka?

6Kako se pretraži Isav, kako se nađoše potaje njegove!

7Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te i nadvladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi.

8U onaj dan, govori Gospod, neću li pogubiti mudre u zemlji Edomskoj i razumne u gori Isavovoj?

9I tvoji će se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Isavove.

10Za nasilje učinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriće te stid i istrijebićeš se zasvagda.

11Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; onaj dan, kad inostranci odvođahu u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci ulažahu na vrata njegova i bacahu ždrijeb za Jerusalim, bješe i ti kao koji od njih.

12Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvođaše u tuđu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove.

13Ne trebaše ti ući na vrata naroda mojega u dan pogibli njihove, ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove ni da se mašaš dobra njihova u dan pogibli njihove.

14Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onijeh koji ostaše u dan nevolje.

15Jer je dan Gospodnji blizu svijem narodima; kako si činio, tako će ti biti, plata će ti se vratiti na glavu tvoju.

16Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, tako će piti svi narodi vazda, piće, i ždrijeće, i biće kao da ih nije bilo.

17A na gori će Sionu biti spasenje, i biće sveta, i dom će Jakovljev naslijediti našljedstvo svoje.

18I dom će Jakovljev biti oganj i dom Josifov plamen, a dom Isavov strnjika; i razgorjeće se na njih, i spaliće ih; i neće biti ostatka domu Isavovu, jer Gospod reče.

19I naslijediće jug, goru Isavovu, i ravnicu, Filisteje; i naslijediće polje Jefremovo i polje Samarijsko i Venijaminovo i Galad;

20I zarobljena vojska sinova Izrailjevijeh naslijediće što je bilo Hananejsko do Sarepte; a roblje Jerusalimsko, što je u Sefaradu, naslijediće južne gradove.

21I izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Isavovoj, i carstvo će biti Gospodnje.

Jump to: