Romans 1

Serbian Latin Version : 1865

Jump to: Chapter 2 →

1Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije,

2Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima

3O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,

4A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,

5Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;

6Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,

7Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.

8Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.

9Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,

10Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;

11Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,

12To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.

13Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalijem neznabošcima.

14Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.

15Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelje.

16Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.

17Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će od vjere živ biti.

18Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.

19Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;

20Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.

21Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.

22Kad se građahu mudri, poludješe,

23I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.

24Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;

25Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin.

26Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.

27Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.

28I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,

29Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;

30Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,

31Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.

32A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.

Jump to: Chapter 2 →