Song of Solomon 8

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 7 Jump to:

1O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna.

2Povela bih te i dovela bih te u kuću matere svoje; ti bi me učio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka.

3Lijeva je ruka njegova meni pod glavom a desnom me grli.

4Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja.

5Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajući se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja.

6Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji.

7Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se.

8Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta ćemo činiti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj?

9Ako je zid, zagradićemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdićemo ih daskama kedrovijem.

10Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u očima njegovijem kao ona koja nađe mir.

11Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd čuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuću srebrnika.

12Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuća, i dvije stotine onima koji čuvaju rod njegov.

13Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga čujem.

14Brže, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.

← Chapter 7 Jump to: