Zechariah 4

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1Potom vrati se anđeo koji mi govoraše, i probudi me kao čovjeka koji se budi oda sna.

2I reče mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidim, eto svijećnjak sav od zlata, i gore na njemu čaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu,

3I dvije masline uza nj, jedna s desne strane čaši a jedna s lijeve.

4I progovorih anđelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: što je to, gospodaru moj?

5A anđeo koji govoraše sa mnom odgovori i reče mi: zar ne znaš što je to? I rekoh: ne, gospodaru moj.

6A on odgovori i reče mi govoreći: to je riječ Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošću nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.

7Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? ravnica; i on će iznijeti najviši kamen, s usklicima: milost, milost njemu.

8I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:

9Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke će njegove i dovršiti, i poznaćeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama.

10Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam očiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju.

11Tada odgovarajući rekoh mu: što su one dvije masline s desne strane svijećnjaku i s lijeve?

12I opet progovorih i rekoh mu: što su one dvije grančice maslinove, što su među dva lijevka zlatna, koji toče zlato?

13I reče mi govoreći: zar ne znaš što je to? A ja rekoh: ne, gospodaru moj.

14Tada reče: to su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje.

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →